Najstarija pasmina goveda u Podravini, koja se uzgajala prije pincgavske, mölthalske i simentalske, bila je podolska pasmina. Ona potječe iz Podolije i Volhinije, odnosno iz stepskih područja Rusije i Ukrajine. Podolac spada u krupna goveda, sivobijele do tamnosive boje i velikih rogova. Veoma je izdržljiv, snažan i otporan, a uzgajao se u ekstenzivnim uvjetima na paši, i kao takav nije bio pogodan stajskom uzgoju. Bio je naučen na najoskudniju ishranu. Najveća korist od podolca bilo je kvalitetno meso, te volovi koji su služili za vuču i obradu zemlje. Njihovu ulogu preuzeli su konji, pa se od kraja 19. stoljeća broj volova sve više smanjivao. Širom austro-ugarskih zemalja nadaleko su bili poznati podravski vilaši, kako su ih zvali zbog velikih rogova. Prema jednom statističkom izvješću iz 1895. godine kotar Đurđevec navodi se kao izrazito hrvatsko područje na kojem se uzgaja podolac . Srećom, u Hrvatskoj nije izumro, ali se uzgaja u vrlo malom broju.