Jaka zima u Virju 1867. godine


Zimska idila u središtu Virja na razglednici Martina Hrženjaka.

Često znamo čuti kako su zime u prošlosti bile oštrije i s puno više snijega negoli danas. Promjena klime svakako je utjecale na razilaženja između stvarnih i očekivanih vremenskih prilika s obzirom da nas na zimu podsjećaju i nazivi tzv. zimskih mjeseci. Ipak, malo je pouzdanih svjedočanstava o vremenskim prilikama u prošlosti, pogotovo za starija razdoblja.

Zahvaljujući pismima koja je časnik Mijo Slamić iz Virja slao 1867. godine poznatome ilircu Ferdi Rusanu znamo da je već u prvoj polovini mjeseca prosinca u Podravini zavladala oštra zima. Naime, Mijo Slamić pisao je 14. prosinca 1867. godine o velikom snijegu koji je zameo Virje i neprilikama koje je zadao Virovcima. Tada je u Virju napadao debeo snijeg i nastali su veliki zapusi koje su mještani teškom mukom probili i prokrčili prolaze po naselju. Uz to, doznajemo da su tada u Virju imali ralicu za snijeg koju su vukli najjači volovi koji su se našli u Virju. Tih se je dana do gorica i klijeti moglo dospjeti samo s četom muškaraca oboružanih vejačama koji su proprtili puteve.

Ferdo Rusan objavljivao je Slamićeva pisma u listu Pučki prijatelj kao vijesti iz Virja i Podravine. Tako na temelju ovoga pisma zaključuje da se u ovakvim vremenskim neprilikama moglo razabrati tko su bolji, a tko lošiji gazde u Virju. Naime, skrbni su se Virovci na vrijeme opskrbili ogrjevnim drvom, brašnom, vinom i drugim potrepštinama te su lakše podnosili svojevrsnu izolaciju u snijegom zametenom Virju. S druge strane, oni koji nisu na vrijeme otišli u mlin po brašno sada moraju paziti kako će se prehraniti. Riječni su mlinovi na Dravi bili tijekom zime izvučeni iz vode, vodenice na potocima okovane ledom, a do mnogih se nije niti moglo probiti kroz snijeg. Oni koji nisu pripremili ogrjevno drvo sada su bili prisiljeni požgati sve što su od drveta našli u dvorištu, a bilo im je otežana i priprema hrane. Kako u svakoj nesreći netko pronađe svoju sreću, tako je ovakvu situaciju iskoristio veleposjednik i trgovac Eduard (Slavoljub) Nöthig koji je u Đurđevcu imao paromlin  i ondje mljeo žitarice i tijekom zimskih mjeseci, ali uz pretjerano visoku naknadu.

(Prema tekstu Mire Kolar-Dimitrijević „Dopisi Ferde Rusana i Mihaela Slamića“, Virje na razmeđu stoljeća, zbornik 6, Virje, 2012.)

 
comment 

KOMENTARI

Komentari

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Podravske širine