Bio je to poseban obred kojim je kućedomaćin čestitao Božić, Isusovo rođenje, i zaželio srečno novo leto kao i sreću i blagostanje u štali, na polju, u vinogradu… Taj obred odvijao se na badnju večer oko pozdravlejna (oko 18 sati). Svijetlo se u kući nije smjelo paliti sve do završetka obreda unošenja slame, a sva družina nestrpljivo je iščekivala. Nakon što je namirio blago, kućedomaćin je f stolnak pripremio slamu i sijeno, zavezao užetom, a u tanjur, zdjelu ili kakvu sličnu posudu, razno sjemenje iz polja i vrta (pšenica, ječam, zob, kukuruz, grah, bundevine sjemenke, luk, češnjak, orah, jaje i drugo), a po mogućnosti i nekoliko kovanica. Sa svijećom upaljenom vatrom iz peći, stolnjakom i sjemenjem, ušao je u glavnu sobu govoreći: Falen Jezuš i Marija! Ostali bi odgovorili: Na se veke falen!. Zatim bi nastavio istovremeno bacajući po sobi sjemenje iz posude: Na tom mladom letu, zdravi i veseli, čestiti i bogati! Dej vam Bog piščokov, goščičov, puričov, račokov,praščokov, teličev, ždrebičov, zajčokov,mačokov… i novac, a najviše mira i Božega blagoslova!.

Nakon toga svi ukućani zajedno su izmolili Očenaš i prekrižili se. Potom bi plamenom svijeće zapalio svjetlo u kući, i tek tada se unesena svijeća smjela ugasiti. Pritom je pazio prema kome odlazi dim svijeće, jer se vjerovalo da će taj prvi umrijeti. Takoreći nije se ni disalo, samo da se dahom ne otpuhne dim. Svjetlo u sobi moralo je gorjeti sve do božićnoga jutarnjeg svjetla, tek tada se smjelo ugasiti. Uslijedilo je zatim spremanje stola na kojem se od slame napravio križ i rasteplo malo slame i sijena, a stol se pokrio svečanim tkanim ili vezenim stolnjakom. Na stol su se položili raspelo, svijećnjak sa svijećom, kongluf, ispod njega povjesmo, zatim jabuka božičnica, posuda sa raznim sjemenjem i posijana pšenica. Sve je to simboliziralo život, plodnost, zdravlje i svega obilja u kući i na polju. Ispod stola moglo se staviti i pokoju alatku (sjekira, preslica), lokot u tanjuru (da gosti ne budu mogli puno pojesti), a užetom su se povezale noge stola. Onoga koji je vezivao noge pitalo se: A kaj delaš pod stolom?. Odgovorio bi: Vežem tatu roke a kurjaku zobe!. Slama, simbol Isusova porođenja, prostrla se na pod na kojoj bi se djeca valjala i igrala. Družina bi potom sjela za stol, pijući rakiju i večerajući makviče (natrgani komadići bijeloga kruha /cipov/ pomiješani s makom i medom razrijeđenim s vodom), kašnake (savijača od heljdine ili ječmene kaše s bundevinim uljem), grah, kiseli kupus i suho voće. Djeci makviči vjerojatno nisu bili omiljena hrana pa su im stariji znali reći: Ako boš makviče jel, ne bodo te cucki grizli.