Šume kao mjesta smrti u XVIII. stoljeću


Fotografirao Marijan Slunjski.

Kao neuobičajena mjesta smrti zabilježena u matičnih knjigama umrlih u XVIII. stoljeću nalazimo šume. Takve smrti uglavnom su bile posljedica stradavanja pri obaranju stabala i drugim poslovima u šumi. Ovdje se osvrćemo na upise iz matičnih knjiga u đurđevečkoj i virovskoj župi. Na đurđevečkom groblju je 4. veljače 1767. godine pokopan Petar (nepoznatog prezimena) kojeg je u šumi satrlo stablo. Blaž Mađer je pronašao zapis u matičnoj knjizi umrlih župe u Novigradu Podravskom da je 27. ožujka 1777. godine smrtno stradao Mato Mađer prilikom gašenja vatre „kad je šuma gorjela“.

Velik broj svjedočanstava o umiranju ljudi u šumama u drugoj polovini XVIII. stoljeća nalazimo u matičnim knjigama župe Virje: u razdoblju od 1758. do 1798. godine zabilježeno je 11 takvih nesretnih slučajeva. Virovec Blaž Šibar umro je u šumi 30. rujna 1758. godine, a 29. svibnja 1759. godine u šumi je umro Petar koji je kao sluga boravio kod Gašpara Marunjaka. Grgur Pokupec iz Virja, star 60 godina, umro je u šumi 27. lipnja 1773. godine, a o nesreći koja je u šumi zadesila 40-godišnjeg Đuru Furjanića svjedoči nešto detaljniji opis od 13. veljače 1774. godine: umro je u šumi kada su na njega skliznula kola s drvima koja je prevozio preko leda.  Ubrzo nakon toga nesretnog događaja, točnije 22. ožujka 1774. godine, u šumi je umro još jedan sluga iz Virja, Šimun sluga Luke Čorbića, star samo 18 godina. Dana 26. prosinca 1784. godine u šumi se smrznuo 56-godišnji Martin Cik iz Virja. Maru Šinko iz Virja, staru 50 godina, usmrtilo je rušeće stablo 5. srpnja 1785. godine. U šumi  je 16. ožujka 1796. godine umro 50-godišnji Franjo Ferko, a također i 68-godišnji Josip Ilijev 8. kolovoza 1768. godine. Kada je 6. siječnja 1798. godine umrla Agata Ruganec (stara 40 godina) župnik je zapisao da se to dogodilo u šumi, kao što piše i za 34-godišnjeg Virovca Jakoba Hrženjaka 21. listopada 1798., ali uz opasku da je izdahnuo uslijed smrtnih ozljeda koje su mu zadali neki pastiri.

Iz gornjih izvadaka iz matica umrlih iz druge polovine XVIII. stoljeća uočavamo da su ljudi u neobičnim okolnostima umirali u šumama tijekom čitave godine, bez obzira radi li se o ljetnim ili zimskim mjesecima. U slučaju smrti Martina Cika 1784. godine izričito je navedeno da je riječ o smrzavanju, a to bismo mogli pretpostaviti i za slučaj smrti Agate Ruganec 1798. godine. Samo jednom zabilježena je nasilna smrt u šumskom okolišu (ranjavanje Jakoba Hrženjaka 1798. godine) za što bismo pretpostaviti da je došlo do sukoba između pastira i poljodjelca. Podataka o samoubojstvima u šumi nema za ovo razdoblje iako bismo mogli očekivati slučajeve vješanja. Za većinu nabrojenih smrtnih slučajeva u šumi mogli bismo pretpostaviti da je riječ o nesrećama koje su se dogodile prilikom sječe drveta. Tome u prilog govori i činjenica da većinu stradalih u šumi čine muškarci u odrasloj životnoj dobi, a dvojica od njih su bili sluge, koji su vjerojatno obavljali teške fizičke poslove kao što je rušenje stabala.

(Prema knjizi Nikole Cika „Ekohistorija Đurđevca i Virja u drugoj polovini 18. stoljeća“ iz 2016. godine. Na naslovnici: slika Mije Kovačića “Drvosječe” iz 1973. godine.)

 
comment 

KOMENTARI

Komentari

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!