U podravskim su se mjestima za Božića i Uskrsa plesala božična i vuzmena kola. Virje je poznato po svome vuzmenom kolu. Nakon četrdesetodnevne korizmene zabrane s Uskrsom je počinjalo razdoblje u kojem je ponovno bilo dopušteno plesanje, pjevanje i sviranje. Virovsko vuzmeno kolo plesalo se na Uskrs poslije svečana objeda ili poslije večernje mise, i do pet sljedećih nedjelja zaredom. Plesalo se na ulici, odnosno na raskrižjima, gdje je bilo najviše mjesta. Kolo su priređivale djevojke, ovisno o broju djevojaka iz određene ulice. Bila su poznata Gajska kola (Gajeva ulica), Gorička, Mitrovečka, Trnovečka… Za tu priliku napravile bi slavoluk od zelenila i cvijeća. Obično bi se u kolo prihvatile prvo djevojke, najmanje njih desetak, pa bi zapjevale: Oj djevojko dušo moja, oj djevojko!. Potom bi zakoračile nalijevo, pa se malo nagnule nadesno, i tako se kolo lagano okretalo. Pjesmu je vodila ona djevojka koja je najljepše pjevala, a ostale su ponavljale. Za to su vrijeme momci stajala sa strane i čekali dotle dok koji ne bi bio pozvan od pojedine djevojke u kolo. Djevojkama je kolo bilo jedinstvena prigoda da se pokažu u čim ljepšoj opravi, koju su vrijedne majke tkale, šile, vezle i pripremale cijelu zimu, pa čak i potrošile ponešto novca krišom prišteđenog tijekom godine, a da to muževi ni znali nisu. Naravno da su majke bile najvjernija publika.