Među brojnim dječjim igrama kojima su se djeca zabavljala izdvojili smo jednu igru što su je igrale djevojčice na ulici. Za razliku od današnje djece koja se ne znaju igrati bez suvremenih i bilo kakvih igračaka, u ovoj igri potreba je samo vulična graba (ulični jarak). Takve grabe nalazile su se u svakoj ulici a služile su za prikupljanje oborinskih voda s ulice. Na početku igre djevojčice su stale u kolo i brojalicom odredile posljednju od njih. Brojalice glase: An ban, kuturan, kuturinge naringe, ečke, prečke, diver koza driks!, ili Ruška, trduška, trdi mene a ja tebe, Antunovi zupci, gupci, sik, sak, si petnaest!. Djevojčica koja ostane posljednja predstavlja hvatačicu, i stane u jarak, a ostale trče s jedne strane na drugu. Zadatak hvatačice je da uhvati koju u prelasku, odnosno pretrčavanju. Od ostalih svaka nastoji biti neulovljena. Ulovljena djevojčica ulazi u grabu a ova odlazi na njezino mjesto. Čar igre je u tome što pretrčavanje nije bilo lako, barem u jednom smjer, jer je jarak skoro u svakoj ulici bio niži od puta, pa se u tom slučaju moralo uspeti strminom. Pojedine djevojčice hvatačicu su nazivale žabica.