Osim Đurđevečki peskov, naš se kraj može podičiti i šumskim rezervatom Crni jarki, koji se proteže istočno od Kalinovca a zapadno od naselja Draganci. Od sjeverne strane kanal Čivićevac dijeli Crne jarke od šume Kupinje, a na jug protežu se sve do pijesaka. To je pretežito podvodna nizinska šuma sa sastojinama crne johe, na jednom od najnižih terena u Europi. U jesen i u proljeće za vrijeme obilnijih kiša u pojedinim predjelima podzemne vode nalaze se 60-100 cm ispod površine tla. Jarki su poznati kao stanište kockavice, zaštićene biljne vrste u nas zvane košutica, kao i druge biljne vegetacije, naročito dugoklasog šaša. Prilikom upisa u Registar zaštićenih dijelova prirode 1965. godine, rezervat je obuhvaćao površinu od 132, 71 ha (odjeli 2, 7, i 8 gospodarske jedinice Crni jarki). U njima je zabranjena sječa i oštećivanje stabala i grmlja, te branje prizemnog bilja. Starost johine šume iznosi oko 160 godina, a budući da joj je vijek trajanja stotinjak godina, danas dolazi do rušenja i eksploatiranja drvne mase na određenim tablama, a time i do pošumljavanja da se održi biljna ravnoteža. U narodu su ostala brojna imena mikrolokacija (greda, proplanak, jarak, šumski odjel) unutar samoga rezervata: Pavlenova, Obnoga, Veseljakova, Požarika, Janekov jarek, Šimuničeva greda, Lipova greda, Leskova greda, Špoljarov kut. I svaka je linija (šumska prosjeka) nosila svoje ime: Šantekova, Barberičeva, Mačurkova, Fosina, Dugalijeva, Felova, Jalžabetičeva, Lopatkova, Jurkovičeva, Šolina, Sobotina, Marijanova, Vrtna, Šokčeva.