Od XIX. stoljeća, točnije od doba nakon razvojačenja Vojne krajine 1870-ih godina, Đurđevec se trudio i vanjskim izgledom transformirati od sela u gradsko naselje. Od tada pa do današnjih dana taj je trud ponekad bio intenzivniji i uspješniji, a drugi put je ta ideja bila zanemarivana. Fotografije i razglednice svjedoče o rezultatima takvih akcija, a dokumenti i novinski izvještaji o željama i aktivnostima svih onih koji su prionuli poslu uljepšanja Đurđevca.

Tako imamo sačuvan novinski izvještaj iz 1890. godine iz kojeg saznajemo da su te godine lokalne vlasti nakanile urediti nogostupe i šetalište u Đurđevcu. Upravitelj kotara Đurđevec tada je bio Stjepan Kenfelj. Konstatira se da je Đurđevec vrlo veliko naselje i da u njem živi mnogo inteligencije, ali da još uvijek više sliči selu, negoli gradu. Izvjestitelj je saznao da su bila sakupljena financijska sredstva kojima će se na proljeće 1890. godine graditi nogostupi u Đurđevcu. U tijeku su bile pripreme za prikupljanje novca koji je bio potreban za nabavljanje sadnica drveća kako bi se uredio gradsko šetalište. Koliko je od planiranih poslova realizirano možemo pretpostavljati, ali svakako možemo biti sigurni da su Đurđevčani prije više od 120 godina imali razvijenu svijest da njihovo mjesto zavređuje izgled pravoga grada.