Većina europskih naroda mjesece naziva latinskim, ili iz njih izvedenim imena. Hrvati su im među rijetkima nadjenuli vlastita pučka imena, a oni s kajkvskoga govornog područja pak svoja, i što je zanimljivo, većina mjeseci nosi i po nekoliko različitih imena. Kajkavska imena možemo sresti u starim kajkavskim tekstovima i literaturi, a donedavno smo ih mogli vidjeti u raznim izdanjima pučkih kalendara. U Đurđevcu su odavno zaboravljeni. Potvrda da su se kajkavska imena mjeseci upotrebljavala i kod nas nalazi se u rukopisu Tome Jalžabetića o narodnim običajima u Đurđevcu iz 1898. godine, u kojem spominje slijedeća imena: sesveščak / listopad, gruden / studeni, mali traven / ožujak, veliki traven / travanj i ivanščak / lipanj. Prelistavanjem pojedinih godišta starih kalendara prikupilo se podosta starih kajkavskih imena:

siječanj – malobožičnjak, pavlovčak, prezimec, sečen

veljača – svečen,veljak

ožujak – gregurščak, sušec, protuletnjak

travanj – jurjevščak, traven, mali traven

svibanj – sviben, filipovščak, rožnjak, veliki traven

lipanj – ivanščak, klasen, rožencvet, duhovščak

srpanj – jakopovščak, srpen

kolovoz – velikomešnjak, kolovožnjak, osemnik

rujan – malomešnjak, jesenščak

listopad – miholjščak, kozarprst, desetnnik

studen – sesveščak, zimščak

prosinac – gruden, velikobožičnjak, dvanajstnik, predzimec