Bogata frazeologija đurđevečkoga govora iznjedrila je brojne uzrečice od kojih izdvajamo desetak njih za koje se nedvojbeno može reći da su autohtone, jer o tome postoje čvrsti dokazi. Ova uzrečica, ispravnije rečeno poredbeni frazem, po svemu je sudeći nastala prema istinitoj zgodi kada je kod obitelji Begri u kuhinji dudela (kunjala) purica sjedeći na ljestvama koje su vodile na tavan. Kunjajući pala je s ljestava f ščavnak (posudu s napojem za svinje), koji se nalazio ispod, te se utopila. Od tad se za čovjeka koji kunja govorilo da dudi kak Begrijeva pura. Begri je staro đurđevečko prezime, a spominje se još 1734. godine. Sredinom 19. stoljeća u Đurđevcu obitavalo je svega nekoliko obitelji tog prezimena, a svi su porijeklom iz jedine obitelji Begri (kbr. 342). Prezime je u međuvremenu izumrlo, a na tom je putu i ova poredba. Zapravo, ona se vrlo rijetko upotrebljava u svakodnevnom govoru. Srećom, ipak je ostala zapisana.