Ova izvorna đurđevečka uzrečica opotrebljavala se kad tko nešto nije znao ili mu štogod nije išlo od ruke, kao spomenutom Šormanu koji je bio poznat po tome jer nije znao Čin vere (molitva), odnosno malo je pridavao pozornosti vjerskom i moralnom životu. Dokaz ove tvrdnje nalazimo i u zapisničkoj knjizi Prve obrtničke zadruge u Đurđevcu iz 1882. godine, čijim je bio članom. Rukovodstvu zadruge stigla je pritužba da se bačvar Imbro Šorman nedolično ponašao na javnom mjestu, to jest, psovao je Boga. Šorman je zbog toga osuđen od članstva i oštro ukoren od vodstva jer je okaljao ugled zadruge i svih članova. Malo je nedostajalo da ga isključe iz zadruge. Imbro Šorman, rođen je 1848. godine u Križevcima, doselio se u Đurđevec otprilike 1870-ih, a 1884. godine oženio je Anu Pisek (rođ. 1860.) iz Čepelovca. Kasnije su živjeli negdje u Čepelovečkim vinogradima. Prema tome, ova je uzrečica nastala najkasnije 1870-ih.