Obitelj Korolija u Virju je uživala vrlo velik ugled tijekom XVIII. stoljeća. Naime, iz te su obitelji potekla čak trojica svećenika, a drugi članovi bili u povezani s tadašnjom uglednom krajiškom elitom. Rodoslovlje obitelji Korolija možemo pratiti od bračnog para Mate Korolije (oko 1696. – 1755.) i Katarine Korolija rođ. Pavetić (oko 1702. – 1757.). Oboje su bili pokopani u kripti župne crkve sv. Martina što svjedoči o njihovom ugledu u Virju. Oni su bili roditelji petorice sinova od kojih je jedan bio svećenik. Bio je to Martin Korolija koji je rođen u Virju 31. listopada 1732. godine, a umro kao župnik u Drnju 28. listopada 1799. godine. Kao mladi svećenik bio je kapelan u Virju, zatim vojni kapelan Đurđevečke pukovnije te župnik u Trojstvu.

Martinov stariji brat Šimun Korolija (rođen 21. listopada 1729.) bio je oženjen Marijom Gaščić (1737. – 1772.) i u tome braku je rođeno devetoro djece. Među njima bio je svećenik Ivan Korolija (4. lipnja 1756. – 25. lipnja 1793.) koji je posljednje dvije godine života proveo kao župnik u rodnom Virju. Filozofiju i teologiju studirao je u Beču, a služio se hrvatskim, latinskim, njemačkim, talijanskim i francuskim jezikom. Na početku svećeništva bio je kapelan u Drnju kod strica Martina, a zatim župnik u Samarici i nakon toga došao je u rodno Virje. Patio je od neke bolesti i rano je umro.

Od roditelja Đure Korolije (1727. – 1795.) i Katarine Korolija rođ. Šestak ili Đurišević potječe svećenik Stjepan Korolija koji je rođen u Virju 15. prosinca 1760. godine, a umro u Zagrebu 4. svibnja 1825. godine. Školovan je u Varaždinu i Beču gdje se tijekom studija isticao svojom izvrsnošću. Ondje je slušao i polagao matematiku, metafiziku, etiku, aritmetiku, algebru i teologiju. Vrativši se u Zagreb zaređen je za svećenika 2. rujna 1785. godine. Nastavio je studirati jezike i teologiju iz koje je stekao doktorat. Predavao je kao profesor u sjemeništu u Zagrebu gdje je bio rektor na početku XIX. stoljeća. U međuvremenu postao je zagrebačkim kanonikom. U sjemeništu je bio angažiran na adaptaciji drama (prijevod s njemačkog jezika) za sjemenišno kazalište čime je dao doprinos ranom razvoju hrvatske dramaturgije i književnosti. Bio je savjetnik zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca za jezična i književna pitanja, tj. za reformu pravopisa. Ujedno bio je član tzv. „Biblijskog društva“ okupljenog oko Vrhovca koje je radilo na prijevodu Novoga zavjeta na hrvatski jezik. Štoviše, kanonika Stjepana Koroliju dugo se smatralo autorom prijevoda Biblije na horvatski, tj. kajkavski jezik. Kako bilo, zbog vrijednog prevoditeljskog i spisateljskog rada na hrvatskom jezikom Stjepana Koroliju opravdano se smatra jednim od začetnika hrvatskog narodnog preporoda.

Izvori:

Cvekan, Paškal. Virje. Virje, 1976.

Palanović, Elizabeta. „Stjepan Korolija“, Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža