Prof. dr. sc. Velimir Piškorec rođen je u Đurđevcu 3. ožujka 1966. godine. Osnovnu školu je polazio u Đurđevcu, a srednju u Đurđevcu i Bjelovaru. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je njemački i engleski jezik i književnost. Ondje je i doktorirao na temu germanizama u podravskom dijalektu. Danas je zaposlen na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta.

Od mladih dana proučava đurđevečki govor i na njem piše. Objavio je dvije zbirke pjesama: „Ziskavanje steklne bapke“ (1988.) i „Trinajsto prase“ (2000.). Značaj utjecaj je na Piškorca (kako sam tvrdi) imao Đuka Tomerlin Picok. Godine 1997. objavio je studiju i njemačkim posuđenicama u đurđevečkom govoru „Deutsches Lehngut in der kajkavisch-kroatischen Mundart von Đurđevec“, a zatim slijedi knjiga rasprava i ogleda o đurđevečkom govoru i hrvatskokajkavskoj književnosti „Georgiana“ iz 2005. godine u kojoj ima mnogo autobiografskih elemenata. Opsežno djelo „Germanizmi u govorima đurđevečke Podravine“ Velimir Piškorec izdao je 2005. godine. Uredio je „Đurđevečki zbornik“ iz 1996. godine, a 2013. godine uspješno je realizirao projekt „Zvučna antologija đurđevečke kajkavštine“ koja je objavljena na internetu. Bavi se esperantom. Velimir Piškorec jedan je od prvih znanstvenika koji je argumentirano započeo upotrebljavati i promovirati korištenje pravilnog naziva našeg grada – Đurđevec.

Jedan je od najomiljenijih profesora na zagrebačkom Filozofskom fakultetu (za njegova predavanja vlada neobično velik interes među studentima), a vrlo je poštovan u akademskoj zajednici. Već sada je na mnogo načina zadužio rodni Đurđevec.