Dosadašnja povijesna istraživanja đurđevečke utvrde nisu dala jasnu predodžbu o godini njezine izgradnje. Pretpostavlja se da je vanjsko dvorište utvrde s bedemima i ugaonim kružnim kulama naknadno dograđeno kao predobrana glavnog dijela utvrde. Prvi opis utvrde datira iz 1549. godine, kada su Dominik dell Allio, graditelj i vrhovni nadzornik slavonskih utvrda, te Adam Trautmannsdorf, između ostalih, obavili pregled i đurđevečke utvrde. U svome izvještaju naveli su njezin opis u kojem stoji da su ispred utvrde dva krilna zida, koja nisu još posve dovršena, kao i dvije okrugle kule na kojima nema nikakva naoružanja, pa čak ni otvora za puške. Unutar dvorišta nalazile su se neke zgrade bez krovišta, isto kao i bedemi, pa su stradavali od kiša. Ovi podatci nedvojbeno govore da su dotični bedemi tada bili u fazi izgradnje. Po svemu sudeći bedemi su koliko toliko utvrđeni do pojave Osmanlija pod gradskim zidinama 1552. godine. Do  kraja 16. stoljeća, dakle idućih 50 godina, utvrda je pretrpjela desetak većih nasrtaja, ali je pritom i stradala. Koliko su god vlasti nastojale popraviti utvrdu i dvorište, toliko je uvijek nedostajalo radne i vozne snage i građevnog materijala. Ono malo što se učinilo nije bilo dovoljno, dok su potrebna sredstva usmjeravana na neke važnije hrvatske utvrde. Prema Angielinijevom planu iz 1556. godine bedemi vanjskog dvorišta su pokriveni. Pod krovištem jugoistočne kule nalazi se otvorena galerija koja je služila kao promatračnica i smještaj vatrenog oružja i branitelja.

Obje kule sada posjeduju puškarnice. Opis i plan Martina Stiera iz 1657. godine uglavnom se poklapa s prethodnim, ali ukazuje da su kule ispunjene zemljom radi učinkovitije obrane. Međutim, težina i pritisak zemlje načeo je zidove kula. Posljednji plan iz 1730. godine prikazuje bočni i tlocrtni izgled utvrde. Na njem se uz dvorišne bedeme očituju dozidani objekti; spremišta, stanovi, staje i druge prostorije za potrebe vojne posade. Kule su natkrivene osmerokutnom krovnom kapom s otvorenim trijemom. Nakon prestanka osmanske opasnosti utvrda je izgubila svoj važnost, te se sve više urušavala. Prema jednom novinskom opisu utvrde iz 1898. godine dvorišni bedemi i kule spominju se već kao bivši, dok se na popratnoj razglednici s početka 20. stoljeća tek naziru ostatci bedema. Urušeni bedemu nestali su zbog vađenja opeke koja je poslužila za gradnju raznih objekata u naselju.