„Zakaj Đurđevec (ne)je – Đurđevec?“ – pitanje koje je javno postavio prof. dr. sc. Velimir Piškorec u svojoj knjizi „Georgiana: Rasprave i ogledi o đurđevečkom govoru i hrvatskokajkavskoj knjiženosti“ iz 2005. godine i danas visi nad glavama nekih Đurđevčana koji promišljaju o svojem gradu. Profesor Velimir Piškorec polazi od činjenice da je naziv naselja Đurđevca nasilno štokaviziran u doba kada se hrvatski jezik nastojalo približiti (poistovjetiti) srpskome jeziku. U spomenutoj knjizi profesor Piškorec predstavio je niz kartografskih, povijesnih, jezikoslovnih i jezičnopolitičkih dokaza da je „izvorno i jedino pravilno ime Đurđevec“ (str. 7) iako je dovoljno snažan argument da domicilno stanovništvo koristi oblik Đurđevec kao naziv svojeg grada. Takvi su dokazi doista brojni i za njihovo predstavljanje ima mjesta u ozbiljnoj raspravi kakva je i ona Piškorceva objavljena 2005. godine.

Osim što je sažeto prikazao problematiku nasilja nad hrvatskim jezikom krajem 19. i na početku 20. stoljeća, zatim historijat upotrebe naziva Đurđevca u govoru lokalnog stanovništva kao i neke primjere upotrebe izvornog imena naselja na povijesnim zemljovidima, pisanim dokumentima i književnim djelima, Velimir Piškorec opisao je prijedlog đurđevečkog pisca Đuke Tomerlina Picoka (1926.-2010.) iz 1997. godine da se tadašnje poglavarstvo Grada Đurđevca založi za povrat izvornoga imena Đurđevcu. To se nije dogodilo iako je Gradsko poglavarstvo o ovome prijedlogu raspravljalo na svojoj sjednici održanoj 1. listopada 1997. godine kada su neki dužnosnici ovu inicijativu ocijenili apsurdnom pravdajući se nastankom ogromnih troškova. Oni koji su ozbiljnije shvatili povijesnu utemeljenost i ozbiljnost argumenata (a očito i demokraciju) predlagali su otvaranje javne rasprave o ovoj temi. Treći su ovakav prijedlog shvatili kao nagrđivanje hrvatskog standardnog književnog jezika uvođenjem arhaizama i lokalizama.

Kako bilo, niti poslije puna dva desetljeća ne možemo reći da je o ovome opravdanom prijedlogu bila povedena javna rasprava niti da je ovakva inicijativa opetovana. Slično jezično nasilje i dalje trpe i druga naselja u neposrednoj blizini Đurđevca (Budrovac, Čepelovac, Mičetinac, Kloštar, Kalinovac, Ferdinandovac, …). S druge strane toliki drugi gradovi i naselja diljem Hrvatske ne srame se svojeg jezičnog identiteta (pogotovo kajkavskog: Peteranec, Otrovanec, Đelekovec, …) i nikome ne pada na pamet štokavizirati, primjerice, Čakovec ili Vrbovec. Ipak, optimizam pruža činjenica da nekoliko priznatih istraživača u svojim objavljenim radovima dosljedno koristi izvorni oblik „Đurđevec“, a pažljivim slušateljima neće promaknuti da se i u javnome diskursu povremeno mogu čuti oblici „đurđevečki“ i „đurđevečka“.