Jana Babaševa, Mandala mičetinska, Beda Karvaševa, prda Majerova, šundurika ti jena, smoksan ti jeden, ti si kak majka Blažokova

Pored ostaloga, i prezimena (imena) su, odnosno određeni žitelji, poslužili za osmišljavanje frazeloških oblika đurđevečkoga kajkavskoga govora. Ovim poredbama naglašavale su se negativne karakteristike pojedine ženske i muške osobe, uglavnom glupost (beda – glupa osoba; prda – gluha osoba). Sačuvano je još sličnih poredbi. O pojedinima smo pisali, dok ostale čekaju na red. Ovdje predstavljamo poredbe kraćeg oblika. Vjerojatno su spomenute Jana (Ana) i Mandala (Magdalena iz Mičetinca) bile takve. Babaš je pak bio sinonim za svakog muškarca koji se prizetio u djevojčinu kuću. Otprilike, danas bi tim imenom mogli nazvati papučare. To je bio i nadimak, nosila ga jedna od obitelji Štefanov. No, u Đurđevcu je bilo i prezimena Babaš. Naime, u spisima Prve obrtničke zadruge upisan je Bolto Babaš, pomoćnik bačvara Ive Domišljanovića, koji je umro 31. siječnja 1921. godine. Doduše, nije bio Đurđevčan, već stranac koji se tu zatekao radi posla. Nije poznato je li poredba nastala od nadimka ili od prezimena. Prezimena Karvaš i Majer spominju se još u prvoj polovici 18. stoljeća (1744.), a nestala su tijekom prve polovice 20. stoljeća. S istim ciljem poslužila je i majka Blažokova. Prezime Blažok možemo pratiti od 1827. godine, a i danas je prisutno. Smoksan i Šundurika bila su prezimena zabilježena 1730. godine u Sirovoj Kataleni nedaleko od Đurđevca, a određenim članovima te obitelji negativna je osobina zasigurno dolazila do izražaja. Ona su također izumrla. Tako su se ova prezimena pretvorila u sinonime za priglupu osobu. Teško je reći kada su nastale, ali nam navedene godine mogu potvrditi da se to svakako dogodilo kasnije.