Nabrusiti nož, kosu ili kakvo drugo sječivo nije se moglo bez dobrog brusa. Nekad su selima kružili brusari koji su brusili noževe, škare, sjekire, švarbe, gletve, obročnake, motike i sličan alat. Ujedno su prodavali razne bruseve (za kose, za stolarski alat), podulje četvrtaste i okrugle brusove na okretanje. Zbog toga se i kod prodaje germe ili kvasa u dućanu nekad upotrebljavala mjera –  brus kvasa, jer je pakiranje bilo otprilike veliko kao četvrtasti brus. Takvi su majstori rađene brusove nabavljali iz okolice Krapine (Lupinjak), a okrugli brus uglavnom je bio od prirodnog kamena. Nekoć je bilo uobičajeno da se u dvorištu nalazio okrugli brus na okretanje. Kamen je bio postavljen na drveno postolje i okretao se pomoću ručke koja je uglavljena na osovinu provučenu kroz rupu u sredini kamena. Ispod kamena smješten je dreveni kopajnic s vodom. Kamen se okretanjem donjim dijelom močio u vodu radi lakšeg i boljeg brušenja. Brušenje je bio muški posao, ali se nerijetko znalo zateći ljutitu ženu čiji muž nije na vrijeme nabrusio kuhinjske noževe. U žurbi je često znala nabrusiti nož – f štengo. Zapravo, gančene so štenge kod boljih kuća bile zaglađene s finem ciment mortom, koji je itekako bio dobar brus, za prvu ruku.