Još od krajiškog doba Podravci su u okolici Repaša i Ždale posjedovali svoje konake. Međutim, vremenom je rijeka Drava, koja je ujedno predstavljala hrvatsko-ugarsku granicu, znatno promijenila svoj tok prema jugu. Tako su Podravci, ostali fizički odvojeni od svojih posjeda, ali i od naselja Gole, Ždale i Repaša. Na taj je način nastalo Prekodravlje do kojeg su mogli stići jedino skelom. Na lijevoj obali nisu ostale samo oranice, nego i šume i naselja, pa skela više nije toliko bila dostatna kolike su bile potrebe. Stoga se 1960. godine krenulo u gradnju drvenog mosta nedaleko od repaške skele. Most je gradila vojska, a veliki doprinos dale su sindikalne podružnice Molva i Virja, kao i trakoristi iz Gornje Šume i Molva svojim podvozom šljunka i građe. Most je bio 180 metara dugačak i 4 metra širok, nosivosti 13 tona. Pušten je u promet 29. svibnja iste godine, a koštao je 10 miliona dinara. Nakon visokog vodostaja rijeke Drave, koja se izlila i oštetila prilazne ceste i ledobrane tijekom 1963. i 1965. godine, prišlo se obnovi mosta, odnosno izradi novih ledobrana, ograde i poda na mostu. Ujedno je nosivost povećana na 15  tona. Obnovu je također obavljala vojska. Budući da je takav most sve manje zadovoljavao tadašnje potrebe, prišlo se gradnji suvremenog betonskog mosta. Novi je most podignut tijekom 1978. godine nekoliko stotina metara uzvodno od starog. Duljina mosta s prilaznom cestom iznosila je 500 metara. Most se sastoji od  9 raspona duljine 41,5 metra, a svaki raspon, koji nosi gornju ploču mosta s kolnikom, premošten je s dva nosača ukupne težine 174 tona. Gradila ga je zagrebačka Hidroelektra. Most je koštao 40 miliona dinara, a otvoren je 1. svibnja 1979. godine. Njime ujedno prolazi i naftovod prema Mađarskoj.