U prijašnje vrijeme, kada se stoka nije držala u staji, pašarilo se po livadama, berecima i šumama, gdje je ona obitavala skoro cijele godine. Đurđevčani su stoku redovito vodili na pašu u Berek i na obližnje livade. Budući da je okolica Đurđevca obilovala poplavnim livadama, stoka je često pasla nagnjilu travu nakon što se voda povukla. U takvim uvjetima nerijetko je dolazilo do zaraze velikim metiljom, kojeg Đurđevčani zovu metul, premda tako nazivaju i noćne leptire. Veliki metilj (Fasciola hepatica TJ.) je zapravo stočni parazit; crv u obliku lista koji parazitira u žučnim putevima i jetri domaćih životinja, a ponekad se njime zarazio i čovjek. Zbog toga dolazi do začepljenja žučnih kanala i upale jetre, pa je stoka često ugibala. Metul je dugačak 2-5 cm a širok oko 13 mm. U organizam dospiju jaja koja obitavaju na travi i barskom pužu prilijepljenom na travi. Starci su znali što je metul, jer jedan od njih zapisao da so metuli crvi koji se zavežo v drobu i otijo v jetro. Tako se metul našao i u poznatoj uzrečici: Gotni si rakije kaj metule podusiš!.