U 17. i 18. stoljeću u Đurđevcu je obitavala obitelj Hasnić o kojoj danas svjedoče samo poneki zapisi u povijesnim izvorima. Malo je poznato da je iz te obitelji potekao jedan svećenik koji je veći dio života proveo u rodnom Đurđevcu. Bio je Ivan Hasnić koji je rođen oko 1723. godine. Pošto je zaređen za svećenika bio je od 1749. do 1752. godine na službi u Kapeli kao duhovni pomoćnik (kapelan). Otada se ne zna gdje je službovao kao svećenik, ali je vjerojatno bio u Varaždinu jer je ondje stekao neku nadarbinu. U svojoj starosti vratio se u Đurđevec gdje je kao umirovljeni nadarbenik pomagao u pastoralu đurđevečkom župniku Ivanu pl. Bešenu, njegovoj dvojici kapelana Josipu Škvorcu i Šimunu Jurišu te bivšem pavlinu Ivanu Špišiću. Svećenik Ivan Hasnić umro je u Đurđevcu 8. kolovoza 1788. godine i pokopan je na župnom groblju kod kapele svetog Lovre.

U Đurđevcu su tada živjela i dvojica Hasnićeve braće sa svojim obiteljima: Mijo i Đuro. Iako su bili oženjeni i mali djecu nitko od njih nije nastavio lozu i obitelj je izumrla. Najstariji nositelji prezimena Hasnić u Đurđevcu bili su Ivanovi, Mijini i Đurini roditelji Martin i Katarina Hasnić. Martin Hasnić rođen je oko 1673. godine, a umro je u Đurđevcu 1733. godine. Na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće on je živio u samoj đurđevečkoj utvrdi, odnosno u jednoj od kuća koje su nalazile u vanjskome dvorištu utvrde Stari grad kada je taj dio Đurđevca još služio za stanovanje.