Ako se vratimo u prošlost na seosko imanje, zatičemo na desetke raznih vrata: vulična, gančena (ulazna vrata u kuću), kujnska, štalska, vrtna, na komore, špajze, iže (velikoj sobi), ižice (sobici), šupe, ambaru, svinskom i kokošjem kocu… Zanimljivo je da nijedna nisu imala bravu s ključem za otključavanje, osim na ulaznim vratima u kuću i gazdinu sobicu. Sva su ta vrata posjedovala različite zasune kako ih domaće životinje i vjetar, na primjer, ne bi mogli otvoriti. Kad je o uličnim vratima riječ, zasujnena vrata, upozoravala su dobronamjernika da ukućana nema doma, ili su već otišli na počinak. Uglavnom su se upotrebljavale dvije vrste zasuna: sunalka i zasun, odnosno zaletavka. Na prvoj fotografiji vidimo sunalko koja se sastoji od kraće letve pribijene čavlom. Vrata se zatvaraju okretanjem letvice. Zaletavka se sastoji od duže letvice s drškom ili bez nje. Umetnuta je u 2-3 nosača između kojih se pomiče lijevo-desno, odnosno zatvara i otvara. Zato se i zove zaletavka, jer se zaletava. O veličini i važnosti vrata ovisio je i izgled zasuna, a mogao je biti jednostavno sklepan ili bolje izrađen od ruku kakvog „drvenog“ majstora.