Bolto Jendrašic rodio se u Đurđevcu 30. prosinca 1897. godine od Mirka Jendrašica i Marije rođene Štefanov. Otac mu je stradao na talijanskoj fronti u Prvome svjetskom ratu. Bolto je oženio Katica Đurišević (1920. – 1946.) s kojom je imao četvero djece: Mariju (1922.), Andriju (1924.) i Mariju (1928.), koji su umrli u ranoj mladosti, te Doroteju (1930.). Druga supruga bila mu je Marija udova Kolar rođena Tomašen (1905. – 1977.). Prije Drugoga svjetskog rata Jendrašic je aktivno djelovao kao član Hrvatske seljačke stranke. Njegovu političku opredijeljenost zadesila je ista sudbina kao i cijeli stranački ogranak u Đurđevcu. U godinama koje su prethodile svjetskome ratu u đurđevečkom je HSS došlo do raskola i nesuglasica između  dviju opcija, od kojih je tijekom rata jedna završila na komunističkoj strani. Među njima se našao i Jendrašic kao sudionik Narodno-oslobodilačke borbe. Preživio je rat te je nakon toga aktivno sudjelovao u izgradnji i funkcioniranju nove vlasti u Đurđevcu. Postao je  prvim predsjednikom Narodno-oslobodilačkog odbora kotara Đurđevac. Kao predani komunist izabran je za zastupnika u Hrvatskome Saboru i poslanika u Saveznoj skupštini u Beogradu od 1946. do 1958. godine. Osim toga bio je i predsjednik Poljoprivredne zadruge, član nadzornog odbora Društva za uljepšavanje mjesta 1950-ih, te predsjednik Udruženja penzionera i invalida rada Općine Đurđevac (1969.). Umro je u Đurđevcu 7. srpnja 1971. godine.