Žetva pšenice bila je jedan od najvažnijih poljoprivrednih radova. Žele su obično žene, pa i muškarci, ali oni nisu bili toliko vični tome poslu. Isprva se želo s kosicom, odnosno srpom. Želo se na kupove, otprilike onoliko strukova koliko je bilo potrebno za jedan snop. Jedna je žena pravila pojaseve od po jednog struka slame, kojega je prepolovila napola i pri latju prefrknola, te položila na zemlju. Druga, zvana nabirajla, nabirala je srpom snop po snop žita i stavljala na pojas. Muškarci su iza njih redom vezali snopove tako što su pojasom obuhvatili snop, pritegnuli ga, ofrknoli nekoliko puta i potpetali ga da se snop učvrsti. Kasnije se žito kosilo kosom. Kosili su isključivo muškarci.
![2](https://i0.wp.com/podravske-sirine.com.hr/wp-content/uploads/2016/08/2-162-300x182.jpg?resize=300%2C182)
Na kosama su imali učvršćene drevene rasoje (vile) ili savinutu deblju šibu. Tako se zamahom kose ravnomjerno slagali brazdu žita radi lakšeg nabiranja snopa. Takav je snop ljepše izgledao i bio bolje posložen od onoga koji je nažet srpom. Nakon požnjevenog žita žnači su snopove slagali u stavice (kupove) da se osuše. Ako je pšenica bila previše zakorovljena sušila se na strništu nepovezana. Da bi se to spriječilo, u proljeće se plijevila (pukal drač). Stavice so se nastavlale okomito snop uz snop, obično po 11 snopova. Nakon sušenja snoplje se kolima odvozilo kući i slagalo u plastove ili u štagalj. Tek tada je bilo spremno za mlačenje, odnosno vršidbu.
![5](https://i0.wp.com/podravske-sirine.com.hr/wp-content/uploads/2016/08/5-73-300x225.jpg?resize=300%2C225)
KOMENTARI