Pored krave, psa i mačke, konj je također dobrim dijelom zastupljen u stvaranju frazeoloških sastavnica đurđevečkoga kajkavskoga govora. I ne samo njega, već i ostalih govora kajkavskoga govornoga područja, a najposlije i u štokavskih govora onih krajeva gdje je konj zauzimao važno mjesto među domaćim životinjama.
Dakle, u stvaranju raznih frazeoloških jedinica i u ovom su slučaju poslužili motivi iz neposrednog čovjekovog okoliša u kojem je živio i radio. Navedeni primjeri izdvojeni su iz Opisa i rječnika đurđevečkoga govora, autora Jele Maresić i Vladimira Miholeka. Opširnije o ovoj temi pročitajte u: MIHOLEK, Vladimir. Zoonimi kao sastavnica frazeoloških oblika đurđevečkoga kajkavskoga govora, Podravski zbornik 41/2015, Koprivnica, 2015., 153-160
biti na vulice kak kojnski drek – besposličariti, provoditi vrijeme na ulici
biti na kojnu – biti u dobrom položaju
dati belko za serko – mijenjati što za podjednako loše
dok e posel pri kraju i kojn se požuri – pri kraju posla valja požuriti
frndati kak kobila (belka) na mrazu – ljutiti se, srditi se
kojn i vojn idi za pajdaša – dobro i zlo uvijek idu zajedno
kojnska podrepina – podrepaš, ulizica
kojnu se ide od glave a krave od repa – svakoj se stvari drugačije pristupa
nadelati se kak kojn – teško se naraditi
naleteti kak ždrebe na rud – naći se u neprilici (zbog mladosti i neiskustva…), pogriješiti
nigdar neje puna deklina ladica, kojnska guzica i popovska kesa – neki su nezasitni
odati kak paradni kojn – ponosno hodati; praviti se važan
odati kak štuplerani kojn – posrtati u hodu
odi belka boš zobala, belka došla pak orala – navući koga na tanak led, lažno obećanje
od špota neje nijena kobila crkla – ukor ne čini čovjeka boljim
prikazanomu se kojnu ne gledi v zobe – poklonu se ne prigovara
rukne kak vol, predne kak kojn – biti snažan
sram kak kobilo dok e voza oprčila – bez srama je tko
teško je staroga kojna nafčiti voziti – uči se od malih nogu
vudri kojna koj oče potegnoti – tjeraj onoga koji hoće raditi
zapregnen kak rajtarski kojn – uvijek zaposlen
KOMENTARI