Boris Braun, posljednji član židovske obitelji Braun, rođen je u Đurđevcu 19. kolovoza 1920. godine. Dok je otac Šandor vodio obiteljsko poduzeće s velikim paromlinom, Boris je pred sam Drugi svjetski rat završio gimnaziju u Koprivnici. Dolaskom ustaša na vlast ubrzo je zajedno s roditeljima uhićen i zatočen u ljetu 1942. u Zagrebu na Savskoj cesti. U kolovozu su deportirani u koncentracijski logor u Auschwitzu. Boris je zahvaljujući sreći i spletu okolnosti preživio logor, dok su mu roditelji ubijeni. Svu njihovu imovinu oduzele su ustaške i komunističke vlasti. Ostavili su mu tek nekoliko jutara šume u đurđevečkom Boriku, koju je bio primoran prodati kako bi se školovao.

Nakon rata diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu (1950.), a doktorirao 1967. godine temom Prilozi poznavanju djelovanja gama-zraka na neka morfološka, fiziološka i proizvodna svojstva pilića. Do 1955. godine bio je nastavnik na srednjoj poljoprivrednoj školi u Tuzli, potom je radio na poljoprivrednom dobru Jelas-polje i u Tvornici ulja u Zagrebu (1955. – 1958.). Od 1958. godine bavio se uglavnom peradarstvom (Zadružni stočarski savez u Križevcima, Mesna industrija Sljeme). Od 1960. godine radio je u Zavodu za stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu. Godine 1968. izabran je za docenta, te se zaposlio u Zavodu za hranidbu domaćih životinja Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu, gdje je postao izvanredni profesor. Od 1977. godine bio je savezni inspektor u Mariboru. U znanstvenim i stručnim radovima pretežno se bavio temama o tovu pilića, te objavljivao (u suradnji) u periodicima: Poljoprivredna znanstvena smotra (1966., 1971. – 1972.), Krmiva (1971. – 1973.), Agronomski glasnik (1972.), Savremena poljoprivreda (1973.). Živio je u Zagrebu. U znak zahvale njegovoj obitelji za doprinos razvoju Đurđevca, Boris Braun je 2005. godine proglašen počasnim građaninom grada Đurđevca. Umro je u Zagrebu 6. listopada 2018. godine. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na groblju sv. Andrije u Bjelovaru.