Đurđevečko izletište nalazilo se u loznom rasadniku koji je osnovan 1891. godine radi obnove podravskih vinograda poharanih filokserom i peronosporom. Loznjak je bio smješten na sjeverozapadnom dijelu Peskov uz lokalni put koji njihovim rubnim dijelom vodi prema Molvama, a s čije su lijeve strane livade zvane Sračnice. U sklopu loznjaka nalazila se kuća sa stanom državnog vincilira i vinskim podrumom s prešnicom. Početkom 20. stoljeća počelo je intenzivno pošumljavanje Peskov crnim borom, pa je loznjak za kratko vrijeme bio okružen lijepom mladom borovom šumom. Loznjak je isprva poslužio kao izletište školskoj djeci i studenatima Prirodoslovnog fakulteta u Zagrebu, koji su dolazili na terensku nastavu i razgledanje pješčanog prirodnog fenomena. Ujedno su mogli posjetiti i najveći loznjak u Hrvatskoj, u kojem su bili ugošćeni i dočekani s dobrodošlicom. Tako je mirno okruženje u hladovini borova ubrzo preraslo u izletište mjesne gospode i ostalih Đurđevčana, koji su se vikendima i blagdanima tu družili i zabavljali uz pjesmu i ples.