„Plačna pesem i spričavajne“

Nekad je po želji rodbine, a to su obično bili oni imućniji, školnik (učitelj) nad grobom za jedan groš pjevao plačno pesem (žalobna pjesma, tužaljka, naricaljka), a župnik održao dirljiv oproštajni govor od pokojnika. Osim toga, školnik je bio zadužen i za spričavajne, to jest, govornopjevni nastup u kojem se u ime pokojnika opraštao od rodbine. Izvođeni stihovi prilagođavani su svakom pokojniku posebno, a to je uvelike ovisilo o pjevačevu umijeću sricanja. Kasnije je umjesto školnika spričaval crkveni orguljaš, o kojem imamo i svjedočenje: On je imao dve pesme, svaka svoj tekst i svoju melodiju, što je popeval na groblju, nad grobom pokojnika. Tako je tužno popeval da su same suze padale. Koji su pak šteli da im pokojnika spričava u dvorištu, kad župnik svoje svrši, znao je tako složiti i pjevati, da bi bilo drveno srce, bi se na ove reči rasplakalo. To su riječi seljaka Ivana Kundačića, ljubitelja crkvenoga pjevanja, iz 1939. godine. Njegovo svjedočenje odnosilo se na Đurđevčana Josipa Kolara (1851. – 1894.), vrsnog orguljaša i pjevača. O Kolarovu spričavajnu postoji i podatak iz 1893. godine, kada je u Kalinovcu pjevao nad grobom tamošnjeg mladog učitelja Antuna Grčevića. U nastavku prilažemo tekst naricaljke i spričavajna iz zapisa Đurđevčana Franje Židovca, etnomuzikologa:

 

***

Oj, čoveče dej pogledaj

sad u ovaj hladan grob.

Te uvidi da si ništa

več jedino smrtni rob.

 

Bio bogat, ili sirota

bio vladar svijeta tog.

Ipak tebe na posljetku

očekiva takva smrt.

 

Pogledajmo ovo telo

koje se je usmrtilo.

Rodbinico, prijatele

i se je je ostavio.

 

Za njeg si se pomolimo

prije neg ga ostavimo.

Da mu greja oproštenje

od Boga isprosimo.

 

Daj da dakle oče dobri

naš semožni višni Bog.

Isukrste naš predragi

Spasitelju sveta tog.

 

Duši ovoj dej nejake

v nebu mira večnoga.

Nek tam slavi Oca, Boga

Sina, Duha, svetoga.

 

***

O, kak si velika, ti mudrost božanska

da prevseči nemre pamet čovečanska.

Nesi ti nikomu jošče dopustila

da ga ne bi smrtna sila predobila.

To premisli čovek, koji vezda živeš

živel kak god dogo, pak i tak premineš.

Za tem mrtvo telo vu zemlo postave

gde za malo vreme pepel, prah postane.

Se nam to poveda kak je svet nestalen

pa si čovek ohol, vu njem jako jalen.

Tebe dobro ide, ali Bog te čaka

spomeni se prosim, stoga duša draga.

Da nam je iz toga sveta otađati

pred suca večnoga na odgovor dojti.

Za celo življenje žmeki račun dati

za premnoge greje osudo primati.

Pogledimo sada ovo mrtvo telo

koje z nami bilo, sad nas ostavilo.

Lepo nam govori z groba hladnoga

sad se rastajemo do sudnjega dana.

(Slijedi nabrajanje rođak, prijatelja i znanaca)

 

Pokoj vekivečni, daruj mu Gospode

svetlost vekivečna naj mu sveti.

Amen.

 

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!