Ponekad je za određena nazivlja podravskih predjela vrlo teško reći kako su i kad nastala. Uglavnom se to svodi na razne narodne priče, predaje i legende. Priču, odnosno legendu o imenu Repaš donosi Zvonimir Ištvan u svome članku u Podravskom zborniku 2008. godine:

Nakon prodora Turaka u ove krajeve i pobjede na Mohačkom polju 1526. godine veliki dio vojske sa svojim pašama i vezirima utaborio se i na obalama Drave i Balatonskog jezera. Tvrđavu Nagykanisza zaposjeo je Ređep-paša ili Re-paša kako ga je od milja zvao sultan Sulejman II. Veličanstveni. U znak uspješnih haračenja te godine i u slavu pobjede pozove Re-paša sve svoje begove u lov na jelene i divlje svinje. Bilo je to područje podno Brežnice pa sve do Drave (…) U ovim su se šumama skrivale  i divlje djevojke od gladnih turskih očiju. (…) Jedne večeri, sjedeći uz vatru, približi im se jedna jadnica gola i gladna. Još bliže su je pridobili koricom kruha i nešto odjeće, kad Re-paša naredi janjičarima da je zaskoče. U tom trenutku djevojka tako snažno krikne da se cijela šuma uzbunila. Životinje su počele bježati bezglavo unaokolo, a digao se i takav vihor da bi najradije svi pobjegli iz šume. Re-paša u isti mah zajaše svoga vranca, ali uzme i divlju djevojku sobom. Kako je i pašin vranac bio uznemiren počne i on trčati bezglavo zajedno sa svojim gospodarom i jadnicom, djevojkom svezanom za sedlo, kroz šumu. Iako je Re-paša pokušavao obuzdati svojeg vranca to mu nikako nije polazilo za rukom tako da su sve dublje i dublje zalazili u šumu, sve dok se nije čuo snažan tresak u vodu. I vranac i sirota djevojka, ali i Re-paša završili su u toj vodi u živom blatu (…) Bilo je to u potoku Plesi što protječe između današnje šume Gradina-Oštarije i Piškornjača. Tjednima su janjičari sa svojim begovima pokušavali pronaći tijelo Re-paše, ali uzalud pa se otada ovaj predio i naziva Re-paša šuma, odnosno Repaš.

IŠTVAN, Zvonimir. „Grofovija Repaš u Prekodravlju (I.)“, Podravski zbornik 2008, Koprivnica, 2008.