Za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije imućne gospodske i seljačke kuće držale su sluge i sluškinje kao radnike na gruntu, konjare, kočijaše, pastire, kućne pomoćnice, kuharice, sobarice. Držanje slugu podlijegalo je Zakonu o slugama iz 1876. godine. Svaki je sluga morao imati služinsku (poslovnu) knjigu u koju se upisivalo mjesto služenja i karakteristike sluge, pa je ona ujedno služila i kao preporuka za rad. Svaki je sluga morao biti poslušan, pokoran i marljiv. Stanovao je kod gospodara. Bio je to rad bez određenog radnog vremena i bez slobodnih dana i pretjerane vlastite slobode kretanja, pa su sluge i sluškinje uglavnom bili prepušteni milosti svoga gospodara. Dakle, bilo je loših slugu, ali i gospodara, i obratno. Podatke o slugama i sluškinjama u Đurđevcu možemo pronaći tek u crkvenim matičnim knjigama ako je došlo do poroda, smrti ili vjenčanja. Vjerojatno su svi domaći imućnici držali barem jednog slugu ili sluškinju. Sve su sluge pidošle iz okolnih naselja, ali i iz drugih mjesta u Hrvatskoj, te iz Ugarske, što se vidi po njihovim prezimenima. U matičnim knjigama rođenih pronalazimo sluškinje koje su rodile izvanbračnu djecu. Za očeve se ne zna, pa se može nagađati da su to bili sluge i zaposlenici kod istog gospodara, a velika je vjerojatnost da je i pokoji gospodar u tome imao svoje prste. Takav slučaj dogodio se 1885. godine kad je Roza Čačić, sluškinja kod gostioničara Ivana Jankovića rodila sina Josipa. Za skoro vrijeme Janković je obznanio da je otac, pa se vjenčao sa svojom sluškinjom. Pojedini su pak očevi naknadno priznali očinstvo. Tako je 1882. godine rođena Adela, kćer kuharice Rozalije Picek. Isprva se nije znalo, barem zakonski, ime oca, da bi se 1892. javio gostioničar Gustav Engelhart i priznao očinstvo. U to  vrijeme oboje su radili kod Nöthogovih. Kod istog gospodara rodila je i Kata Zdelarić 1886., a kod njega je i umrla nakon četiri godine u 36 godini. Tako je 1861. rodila Dora Pavlović, sluškinja kod šumara Ivandije, zatim 1883. Elizabeta Kuruc (Ugarska), 1884. Kata Matejka, 1886. Franciska Šijatović, 1898. godine Ana Klinec… Evo i nekih od slugu: 1869. godine umro je Ivan Lončar (60. god.) iz Brežnice, tada sluga kod nekog Čepelovčana na konaku. Iste godine umro je i Đuro Đerđi (31), pastir na Kožarovom konaku pored Ferdinandovca. Godine 1871. kod Kenđelića umro je sluga Stjepan Dečković (70), zatim Ivan Muhović (27) iz Gline i Luka Mikloš (Ugarska), sluga kod Nöthogovih. Na kraju da spomenemo još neke sluge: Stjepan Kuzma (Taranj, Ugarska) 1886., Martin Nemet (Vizvar), 1886., Mijo Cvitković (Otočac) 1886., Mato Mađerić (Grubišno Polje) 1899., Mara Mikec (Pitomača) 1899., Jalža Ramšek (Sesvete Podravske) 1901., Eva Fuchs (Koprivnica) 1907. godine… Isto tako možemo navesti nekoliko primjera i đurđevečkih sluškinja u Bjelovaru: Ana Topličan (1881.), Cila Kožar (1888.), Magdalena Kraljiček (1895.).