Značajno mjesto u historiografiji Đurđevca zauzima knjiga Đurđevac u svijetu i vremenu, autora Mate Kudumije (1914. – 1997.), prozaika i publiciste iz Đurđevca. Knjiga je izdana 1968. godine a važna je zato jer je prvo djelo koje donosi koliko toliko presjek povijesti i društvenoga života đurđevačkoga kraja do polovice 20. stoljeća. Knjigu je izdala Mjesna konferencija Socijalističkoga Saveza radnog naroda Đurđevac. Za izdavača naveden je Mijo Vrbančić. Kudumija se osim književnošću bavio i novinarstvom, te je prije toga već izdao i uredio nekoliko knjiga slične tematike, pa mu nije bilo strano prihvatiti se pisanja ove knjige, pogotovo jer, kako je i sam napisao: „Nekoliko puta u svom životu bio sam suočen s činjenicom da ne poznam dovoljno svoj zavičaj i njegovu prošlost“. Knjiga je na svojih 186 strana podijeljena na poglavlja: Politički razvitak, Đurđevački pijesci, Društveni život, Rječnik Picoka i Društvene organizacije i ustanove u god. 1968. Činjenica je da knjiga nije napisana prema pravilima historiografske struke, i da je politički obojena u duhu ondašnjega vremena, a to i sam autor potvrđuje u predgovoru: …smatrao sam potrebnim da u nekim prilikama dotaknem određenu historijsku pozadinu naših lokalnih zbivanja, pozadinu šireg, republičkog, državnog ili evropskog značaja, kao i neke ideološko-političke komponente (…) naglašavam da u svojoj obradi Đurđevca nisam imao nikakve naučne ili slične pretenzije, a niti smatram da neki moji zaključci i konstatacije ne mogu podleći eventualnim korekturama i raspravljanju“. Povijest Đurđevca počeo je od prastarih vremena pa do kraja Drugoga svjetskog rata. Premda nije naveo, očito je da se koristio tada sebi dostupnom literaturom, djelima i radovima Rudolfa Horvata, Blaža Mađera, Vase Bogdanova, zapisima školske spomenice… Ratna zbivanja 1940-ih lako je rekonstruirao jer je bio njihov svjedok iz prve ruke. Tekst o Đurđevečkim peskima napisao je na osnovu tada mu dostupnih disertacija i prirodoslovnih časopisa. Nakon toga, na osnovu sačuvane dokumentacije i vlastita iskustva, pisao je o vatrogasnom društvu, gradnji Zanatskog doma, Društvu za uljepšavanje mjesta, športskom društvu Graničar, kulturnom životu (tamburaško društvo, kazalište…). Na kraju knjige donosi vrlo vrijedne podatke o godinama izgradnje pojedinih objekata u Đurđevcu, kao i najvažnijim ustanovama i poduzećima koje su tada djelovale. Naročito valja ukazati na mali rječnik đurđevečkoga kajkavskoga govora koji obuhvaća uglavnom već tada skoro izumrle riječi, kao i na brojno toponimsko nazivlje Đurđevca i okolice.