Jedan od nekadašnjih triju paromlinova u Đurđevcu bio je Hirschlerov, odnosno Maitzov paromlin u današnjoj Vinogradskoj ulici. Ne zna se kad je pušten u pogon, ali se to vjerojatno dogodilo 1892. godine. U njem su bila zaposlena tri radnika, dva šegrta i jedan nadničar. Godine 1921. mlin je strojem od 75 KS mljeo žito na dva para kamena, a posjedovao je i pilanu. Zna se da mu je prvi vlasnik bio Šandor Hirschler (rođ. 1856.), mađarski Židov, a od početka 1899. godine kao partner pridružio mu se i Mijo Maitz, gostioničar i mesar u Đurđevcu. Ubrzo je Maitz kupio Hirschlerov dio i tako postao jedinim vlasnikom. Zanimljivo je da je tijekom godina mlin vrlo često prelazio iz ruke u ruku, tako da se nijedni vlasnici nisu dugo zadržali, ponajviše zato jer nije mogao konkurirati Braunovom paromlinu i paromlinu „Podravina“ d.d., koji su bili puno veći. Poslovao je s poteškoćama, pogotovo tijekom krize mlinarske industrije između dva svjetska rata. Njime su se okoristili jedino Hirschler i Maitz. Jedni od vlasnika bili su i mlinarski majstori zaposleni u mlinu, kao i neki imućniji domaći seljaci i trgovci. Ovaj paromlin stariji Đurđevčani nazivaju Leščanovim mlinom, jer je Mijo Leščan 1934. godine postao posljednjim vlasnikom mlina, te cijeloga kućišta gdje je živio. Mlin je kao takav opstao do današnjih dana i mnogi kraj njega prolaze a da ni ne znaju čemu je dotična zgrada služila. Parcela s kućom i mlinom danas je u privatnom vlasništvu, i na prodaju je. Nažalost, sudbina mu je zapečaćena; budući će ga vlasnik po svemu sudeći srušiti, opeku prodati a sve ostalo odvesti na smeće. Sramota je da za spašavanje ovog rijetkog primjera industrijske arhitekture 19. stoljeća nitko nije zainteresiran. Ove fotografije koje vidite vjerojatno su posljednje što će od mlina ostati.

Fotografije snimio Marijan Slunjski