Zlevanka je domaći kolač tradicijske kuhinje sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske, ali i većeg dijela kontinentalne Hrvatske gdje je nazivaju bazlamača i ljevuša. U Podravini je zlevanka i pajtlana zlevanka, ako je od bijela brašna, odnosno kokružnjača, kukružnača i kukruzna zlevanka ako je spremljena od kukuruznog brašna. Ovaj tradicijski lijevani kolač trpi sudbinu nekih drugih kolača i pogača, a to je umijeće pripreme i pečenja koje pomalo izumire. Sve manje je domaćica koje su kadre ispeći domačo zlevanko, jer svega pomalo nedostaje: starinskog brašna, pogotovo kukuruznog, domaćeg mlijeka, vrhnja, jaja i pekmeza, posuđa, peći i umijeća. Jednostavnost pripreme i mali broj sastojaka često zavarava, pa mnoge gazdarice misle kako su u tome uspjele. Mišljenja sam da se još vrlo rijetko u kojoj kući može pojesti starinska zlevanka. Spremala se otprilike na sljedeći način. U prikladnu posudu ulilo se pola litre mlijeka, stavio ščepec soli, a po želji i malo šećera, zatim 1-3 jaja. Zatim se smjesa dobro promiješala. Uz neprestano miješanje dodalo se prosijano brašno (20-50 dag) a potom po želji žlica mladinske (kokošje) masti ili malo putra. Smjesa se potom izlila v železno tiganjo namazanu stanjenom mašću. Po površini se potom prelila mašću i vrhnjem, ili se načvrkalo malo pekmeza. Zatim se stavila na pečenje v rol ili u krušnu peć. Debljina pečene zlevanke nije smjela biti veća od 1-1,5 cm, a na rubovima uz stjenke morala se zapeći rumena hrskava korica. Mogla se i pošećeriti, prije ili poslije pečenja. Potom se izrezala na pravilne dijelova. Naš kraj može se pohvaliti svetojanskom zlevankom oko koje se svake godine okupljamo na Danima Svete Ane i Danu zlevanke, gastro-turističkoj priredbi u Svetoj Ani. Našu kukuruznu zlevanku njeguju vrijedne Svetojanke.