Pod mulom podrazumijevamo trine od sijena, odnosno sitne komadiće osušenih trava, cvjetova peluda i sjemena koji se nakupe u sjeniku ispod sijena. Ta mješavina sadrži biljne dijelove trava s  košenih livada. Na dnu sjenika prikupljeni debeli sloj mula, kojeg bi neki nazvali smećem, u seljačkom je domaćinstvu pronašao svoju namjenu. Mul se upotrebljavao samo onaj star do godine dana, koji je svjež, suh, nije pljesniv i ustajao. U pučkoj medicini od mula su se kuhali čajevi i uvarci za obloge i kupke. Čaj od mula pospješuje mokrenje i znojenje i djeluje na umirenje grčeva i bolova, a kupke od mula dobro su djelovale protiv gripe i jačih prehlada. Oblozi od mula stavljali su se na mjesta gdje se osjećala kostobolja i išijas. Osim za ljude obloge su upotrebljavali i za domaće životinje kod ozljeda, uboda insekata, osipa i oteklina na zglobovima. Naposljetku, mul se razbacivao po livadama da niknu pojedine trave, ili na golu zemlju umjesto kupovnog sjemena trave. Inače se sjenik vrlo rijetko čistio, uglavnom onda ako se potrošilo sve sijeno, pa se stari mul iskoristio za pod marvo / nastor (stelja).