Bogatstvo pučkih crkvenih pjesama očituje se u brojnim božićnim pjesmama koje danas pjevamo. Nažalost, stare korizmene pjesme posve su zaboravljene i ne pjevaju se. Ovdje donosimo tekst jedne pjesme što ju je zapisao seljak Ivan Kundačić (1873. – 1957.) iz Đurđevca u svojoj pjesmarici Pjesme mešne – pisac Ivo Kundačić iz Gjurgjevca, kako piše na naslovnici. Pjesmarica je po svemu sudeći nastala početkom 20. stoljeća. Kundačić je bio vrsni pjevač u crkvenom zboru i dobar poznavatelj crkvenih napjeva. Ovdje vam predočujemo samo trećinu teksta jer je pjesma poduža.
Oh kak dragoga, Jezuša Boga
tužijo jako za dobro svako.
Krivi svedoki, s krivemi zroki
pluskaju lice, bez sve krivice.
Njega natežu, ruke mu vežu
na obraz pluju, mrsko ga psuju.
Raspni ga raspni, raspni ga raspni
glasom kričiju, pri stupu biju.
Z baršunskem plaščem, njega oblače
s trnjem predrago, korune glavo.
Križ velik vleče, nitko mu neče
zagovor dati, križ pomagati.
Mati mu rada, bi pomagala
ne sme niti blizu, tupiti križu.
KOMENTARI