Bogatstvo pučkih crkvenih pjesama očituje se u brojnim božićnim pjesmama koje danas pjevamo. Nažalost, stare korizmene pjesme posve su zaboravljene i ne pjevaju se. Ovdje donosimo tekst jedne pjesme što ju je zapisao seljak Ivan Kundačić (1873. – 1957.) iz Đurđevca u svojoj pjesmarici Pjesme mešne – pisac Ivo Kundačić iz Gjurgjevca, kako piše na naslovnici. Pjesmarica je po svemu sudeći nastala početkom 20. stoljeća. Kundačić je bio vrsni pjevač u crkvenom zboru i dobar poznavatelj crkvenih napjeva. Ovdje vam predočujemo samo trećinu teksta jer je pjesma poduža.

Oh kak dragoga, Jezuša Boga

tužijo jako za dobro svako.

Krivi svedoki, s krivemi zroki

pluskaju lice, bez sve krivice.

Njega natežu, ruke mu vežu

na obraz pluju, mrsko ga psuju.

Raspni ga raspni, raspni ga raspni

glasom kričiju, pri stupu biju.

Z baršunskem plaščem, njega oblače

s trnjem predrago, korune glavo.

Križ velik vleče, nitko mu neče

zagovor dati, križ pomagati.

Mati mu rada, bi pomagala

ne sme niti blizu, tupiti križu.