U nizu božićnih blagdana je i Bogojavljenje ili blagdan Svetih Triju Kraljeva. Spominjemo se triju kraljeva, odnosno mudraca koji su pohodili maloga Isusa i darovali ga zlatom, tamjanom i smirnom. Dan uoči obilježava običaj blagoslova vode u crkvi. Blagoslovljena voda stajala je ispod zvonika ili kora u kakvoj kaci.

Ljudi, obično žene, grabile su vodu s šeflom u boce i odnosila kući. Kad je gazdarica došla kući poškropila je i blagoslovila cijelu kuću (svaku prostoriju), štalu, svinjac, kokošinjac, čak i zdenac. U kući je posvećena voda služila za bilo kakav blagoslov tijekom godine, primjerice, prilikom bdijenja pokojnika voda se nalila u čašu s grančicom fušpana (šimšir) s kojom se blagoslivljao pokojnik. U stara vremena puk je taj dan prakticirao i post.

Zanimljivo je da se post nije odnosio samo na ukućane, već i na stoku u štali, no to su ljudi činili prema svome nahođenju. Stoka se nahranila jednom na dan ili je imala smanjene obroke. U Đurđevcu je taj dan malo proščejne jer je jedan od pokrajnih oltara posvećen Svetim Trim Kraljevima. Tradicija njihova štovanja u Đurđevcu poznata je još od 18. stoljeća kada su Đurđevčani uz župnu crkvu dogradili posebnu kapelu s njima posvećenim oltarom. Od tada u đurđevečkim župnim crkvama stoji njihov oltar (današnji najnoviji sagrađen je 1936. godine). Pretpostavlja se da je ovo štovanje povezano sa zavjetom Đurđevčana tijekom neke od pošasti (možda epidemije kuge), a nije razjašnjeno ni odakle običaj darivanja živih pijetlova. U Podravini se dotrglo i nadijevanje imena svetih Triju Kraljeva. Još se nađe pokoji Bolto (odnosno Baltazar), dok Gašpara i Melkiora gotovo da i nema.