Izbore općinskoga poglavarstva u đurđevačkom kotaru prije su znali režirati sami općinski načelnici ili kotarski predstojnici, kako je komu odgovaralo, ili su pak raznim spletkama poništavali i ponavljali izbore sve dok ne bi bili izabrani njihovi kandidati. Na izborima za općinsko poglavarstvo u listopadu 1896. godine seljački oporbenjaci pravaši dobili su 156, a vladajući mađaroni samo 18 glasova. Bila je to prva pobjeda oporbenjaka u Đurđevcu. Mađaronska vlast je nezadovoljna ishodom izbore jednostavno ukinula pod izgovorom da su nezakonito sastavljene izborne liste. Nove su bile izložene tek 3. siječnja 1897. godine. No i te je vlast proglasila protuzakonitima. Istovremeno su aktivniji oporbenjački zastupnici bili pozivani na saslušanja, lažno optuživani, pa i zatvarani, a kojekakve uhode su ih ogovarale ne bi li ih ocrnile. Međutim, tih se godina narod više počeo zauzimati za izbore, otvorio je oči i htio je imati sudbinu u svojim rukama. Tome je pridoneslo i samo općinsko poglavarstvo svojim lošim postupcima. Stoga je narod nastojao izabrati svoje ljude koji će ih zastupati. Vidjelo se to već 19. svibnja 1897. godine na izborima u Kloštru, kada je za narodnog zastupnika izabran svećenik Vjekoslav Hegedić, kandidat pravaša. Hegedić se na povratku iz Kloštra zadržao u Đurđevcu gdje je dočekan od mnoštva seljaka i djevojaka u bijelom koje su pjevale himnu. Na ponovnim općinskim izborima održanim 26. listopada opet je izabrana većina oporbenjaka na čelu sa seljakom Tomom Jalžabetićem. Da bi vlast ukinula i te izbore, poslala je jednog svog pristalicu koji je podnio kotarskoj oblasti prigovor, a kotarska je vlast to iskoristila i ponovno poništila izbore. O ovom slučaju bilo je govora čak i na saborskoj sjednici 13. prosinca iz usta zastupnika Vjekoslava Hegedića. Općinsko je poglavarstvo konačno izabrano i potvrđeno 1898. godine, dakle, tek nakon dvije godine. Tako su vladajući narodnjaci iskoristili dvije godine vlasti u Đurđevcu ne dozvolivši pobjednicima zasjesti u poglavarstvo.