Što su to štrukli, ne treba previše objašnjavati. Njihov je sudbina slična kao i kod nekih drugih domaćih kolača, a to je nestajanje originalnosti i njegovo pretvaranje u nekakav sličan kolač. Jedino se može reći da štrukli jedini još kako tako odlijevaju običajima suvremene kuhinje. Jedini je problem što se sve više pripremaju s gotovim kupljenim tijestom, ali to onda više nisu štrukli. Rekla bi stara suseda: Kad se mladem ženam veđa mesiti i razvlačiti testo! Tako smo već spomenuli jedan dio pripreme. Dakle, potrebno je umijesiti tijesto od bijeloga brašna u koje se stavi malo mladinske (kokošje) masti da se ne trga pri razvlačenju. E sad, kad bi pitali stare gazdarice: Kuliko čega?, one bi rekle: Tak, od joka! I odmah vam je sve jasno. A do kad se mijesi, i kako dugo tijesto mora odstajati?, slijedi sličan odgovor: Otprilike dok misliš da je dosti! Eto, vrlo jasno! Dok se tijesto odmara prije razvlačenja, gazdarica pripremi nadeva, ili fila od sira. Neke gazdarice upotrebljavaju jabuke, kašu… Da, ali to više nisu štrukli nego jabočnača i kašnaki.  Dakle, potrebna količina svježeg mekog kravljeg sira (ne od Vindije z bregov) pomiješa se s istučenim jajima, stavi malo vrhnja ili mlijeka (ne Dukatovoga) i malučko cukora, ali sve to ovisi o tome žele li se pripremiti slatki ili slani štrukli. Potom se na stolu, zapravo na platnenom stolnjaku, razvuče tijesto, poškropi vrelom masti, a pripremljeni sir razbaca se po tijestu. Tada se pomoću stolnjaka tijesto uvije / zamota, obrežu skrajci tijesta kao višak, a namotano tijesto slaže se u mašću podmazanu željeznu tepsiju. Nakon toga izrežu se na potrebnu veličinu. Na kraju se toplom mašću i vrhnjem prelije preko tijesta. Eto, nikaj komplicerano, čas posla! Međutim, Međimurke ih spremaju na sličan način, Zagorke nešto drugačije, a žene u Austriji, domovini štruklov, opet na drugačiji način. Negdje se peku, negdje kuhaju… Uglavnom, riječ je o sitnicama i detaljima po kojima se štrukli međusobno razlikuju.