Nakon uspostave Kraljevstva SHS prvi parlamentarni izbori održani su 1920. godine. Ishodi izbora u Đurđevcu zadržali su prijeratnu izrazitu dominaciju Radićeve Hrvatske republikanske seljačke stranke. Od ukupno 1.772 glasa HRSS je uvjerljivo osvojila 1.602, Demokratska stranka 52, Hrvatska zajednica 61, Hrvatska stranka prava 5, Komunistička partija 8, Hrvatska pučka stranka 47, srpska Narodna radikalna stranka 1 i Seljački savez 6 glasova. Slični rezultati izbora ponovili su se i 1923., 1925., 1927. i 1935. godine. U prvoj državnoj tvorevini i u burnom političkom životu unutar Kraljevine Jugoslavije obilježenom Šestosiječanjskom diktaturom (1929.) i ubojstvima hrvatskih političara u skupštini u Beogradu 1928. godine, Hrvatska je seljačka stranka u Đurđevcu stalno bila na vlasti, dakle, na svim općinskim i parlamentarnim izborima nijedna im stranka nije ni blizu bila po rezultatima. Ostale stranke, kao što su bile Stranka prava, pojedine hrvatske stranke i stranke srpsko-jugoslavenske orijentacije imale su veoma mali broj svojih birača i pobornika.   Radićevce je do 1924. godine predvodio seljak i narodni zastupnik u Saboru Tomo Jalabetić, a potom seljaci Valent Hodalić i Marko Matkov. Krajem 1930-ih u istoj ulozi bio je i dr. Vladimir Sabolić, ali je on 1939. godine preuzeo vodstvo pravaša, odnosno ustaša, sa suradnicima Josipom Mirovićem, Ivanom Posavcom i Adolfom Slunjskim. Odvjetnik dr. Josip  Beganić bio je voditelj Demokratske stranke, a odvjetnik dr. Petar Mayer, prijašnji pobornik pravaša, predvodio je Samostalnu demokratsku stranku. Na čelu Hrvatske pučke stranke stajao je župnik Jakov Novosel, koji je djelovao preko mjesnih katoličkih društava. Martin Živko zastupao je Jugoslavensku radikalno-seljačku demokraciju (kasnije Jugoslavenska nacionalna stranka, a od 1935. Jugoslavenska radikalna zajednica), a bio je i banski vijećnik. Njemu uz bok stajao je Viktor Pogačnik, kraće vrijeme ministar šuma, te sudbeni pristav Josip Sivoš.