Usmenoknjiževnom retorikom nazivamo ono govorenje kojemu je zadaća uvjeriti koga u što, izreći neke sadržaje takvim govornim umijećem da se pridobije slušatelj i da se takvim tekstom postignu željeni učinci. U takve retoričke oblike možemo svrstati zdravice. Zdravica je pak prigodni govor uz piće koje se ispija komu u čast, za zdravlje i uspjeh, obično prije samoga svečanog jela. Takve govore smišljali su daroviti pojedinci s osjećajem za riječ, ritam i rimu, ali i kapljicu. Jedan od njih bio je i krajiški vojni časnik i lirac Ferdo Rusan, koji je podosta vremena uz kapljicu proveo u šemovečkim i virovskim kletima, a bavio se i književnim radom. Ovdje donosimo tri njegove zdravice za koje vjerujemo da ih nije smislio da bi bile napisane, nego ih je zasigurno izgovarao u prigodnim  trenutcima:

Budmo bratjo dobre volje u ovome krugu,

Zaboravmo sve nevolje i svu našu tugu.

Danas bo je takav dan,

 Bežte brige sve na stran,

Haj, uj, daj Bože,

Vince piti da se može!

Jer je vince i pesmica za vesele ljude,

Sim se broje i ženice, radost da uzbude.

***

Golub leti s golubicom

Da budeju svoji,

A zdravica za zdravicom

Da dva druga spoji.

Jednoglasno tu spravljeni

Žele dakle kretno,

Mnogo ljeta nazdravljeni

Na tom svetu sretno.

Živili!

***

Ajde bratjo ljubezna

Vince nas poziva,

Nek se čuje, nek se zna,

Tko sveta uživa.

U taj glas si točimo,

Što je prazno punimo,

Ajd bratjo pijmo ga,

Dok je srdca života.