Nakon iznenadne smrti virovskog župnika Stjepana Magdića krajem listopada 1748. godine, za nekoliko dana je župnikom u župi svetog biskupa Martina u Virju postao svećenik Mijo Igerčić (Michael Iggerčić). Ostao je zapamćen kao jedan od najsposobnijih virovskih župnika koji je župu uspješno vodio gotovo četiri desetljeća.

Mijo Igerčić rođen je oko 1718. godine i potječe vjerojatno iz plemenitaške obitelji Igerčić iz Draganića kod Karlovca. Bogati obrtnik i trgovac Juraj Igerčić bio je zagrebački srebrnar i gradski senator koji je bio prvi vlasnik plače Igerčić-Patačić-Annaker-Jelačić na Gornjem gradu. Iz obitelji Igerčić potječu četvorica svećenika, a Mihael Igerčić studirao je u Bologni zajedno s kasnijim zagrebačkim biskupom Ivanom Krstiteljem Paxyjem i krajiškim zapovjednikom Mallordyjem. Svećeničku službu započeo je kao tajnik u Zagrebačkoj biskupiji, a 6. studenog 1748. godine postao je župnikom u Virju. Igerčić je bio vrlo učen svećenik, odlično je govorio talijanski jezik i lijepo pisao. U Virju je popravio toranj župne crkve, nabavio zvona, sat i orgulje, a župnu crkvu opremio oltarima. Od obitelji Kenđel kupio je kuću koju je uredio kao župni dvor.

U njegovo doba ukinuta su podavanja župnicima u Vojnoj krajini i uvedena plaća na što se župnik Igerčić teško mogao priviknuti. Ostario i oslabljen predao je svoje službe susjednim župnicima, Matiji Farkašiću iz Miholjanca i Martinu Koroliji iz Drnja. U svibnju 1786. godine primio je i upravitelja župe Đuru Škrobara koji se nije prema Igerčiću ponašao kao prema svojem domaćinu te je 1789. godine otišao u Dom za nemoćne svećenike u Zagrebu. Ondje je umro 14. lipnja 1792. godine.

Izvori:

Cvekan, Paškal. Virje. Virje, 1976.

Pavković, Marko Filip. Palača Igerčić-Patačić-Annaker-Jelaćić: tipologija stambene arhitekture Gradeca u 18. stoljeću, diplomski rad. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2015.