Nekad je svaka fara imala svoje proščenje. Narod se tome veselio. Đurđevčani su rado išli na Bestrico, k Majke Božje Molvarske u Molve ili u bilo koju bližu župu ako se u tim mjestima imala kakva familija, kumovi, prijatelji. Domaće se proščenje podrazumijevalo. Na proščenja se išlo uvijek pješice, na Molve primjerice, prečicom preko Jelika. Prije glavne mise obično se nisu obilazili štanti, nego poslije. Žene su se prošetale, pokupovale što su nakanile, pozdravile se s poznatima i krenule kući. Djevojke same, ili u društvu svojih prijateljica, također su se prošetale, popile gverca, primile na poklon kakvo srčece zrcalcem od momka, te i one pošle kući. Za onu koja bi se sama duže zadržala reklo se da se neće udavati.

Momci su pak nestrpljivo čekali na mužiko i ples pod šatrom ili u kojoj gostionici, a tu su dolazili i mladi bračni parovi. Proščenjari se ukućanima uvijek štogod donesli: djeci kojniča i lecitarske bepke, leptera koj klople s peruškami, šaltvo, ftičoka, medenjake ili pečenoga cukora, ženama kakvoga kipica, čislo, majkice flašo gverca, deklam lecitarsko bapčico …, a sem pri stajnu mira i blagoslova Božjega. Na proščenju je bilo zabave i za proščenjare: štanti s pijačom, pečenjari s čurkami i kobasicama, mužikaši… Znalo se tu potrošiti dosta novca, ako ga se imalo. Tako je jednom prilikom stanoviti Đurđevčan bio na Bestrice. I tak od štanta do štanta, piva, gemišt, kobasi… Dok je išao kući već pomalo pripit izvalio je: O, moja Marija Bestrička, ostala je pri tebe moja telička! Molve su bile, kako je na jednom napisao Miroslav Dolenec Dravski: Podravski Lurd! Bio je običaj da su svi koji su bili na hodočašću u Bistrici morali ići i u Molve, jer se to smatralo sastavnim dijelom bistričkoga hodočašća. Za vremena Austro-Ugarske i mnogi su Mađari s onkraj Drave hodočastili u Molve. Pero Lukanec pak piše da je na Veliko mešo postojao običaj na Molvama da domaći mladići pod štantom zapijajo mlade. Doduše, nije pojasnio što to znači, možda stanovite mladence. Na kraju se valja osvrnuti i na tragični ishod proščenja. Tako su se jednom proščenjari iz Prekodravlja potopili u Dravi a u novije doba nemali se broj puta dogodilo da se na obližnjim šodranama znao utopiti koji mladić.