Za vremena Vojne krajine u svakom stožernom mjestu kapetanije nalazi se ambar u kojem se čuvalo žito, svojevrsno skladište ili magazin, kako su ga kasnije nazivali. Ambari su građeni od drveta na nekoliko katova. Kasnije su ih zamijenili zidani ambari od opeke. Naredbom iz 1803. godine morala ga je imati svaka općina. Svaka obiteljska zadruga, odnosno kuća, davala je višak žita u ambar na čuvanje, a tu se čuvalo i žito uzgojeno na općinskom zemljištu (pšenica, napolica, raž, ječam, proso, heljda). Ako je bila glad, ratne nepogode ili je ponestalo sjemena, svi su se namirivali iz ambara, s time da su morali vratiti onoliko koliko su dobili. S vremenom su se zalihe obnavljale a svako proljeće žito se prorešetalo, provjetrilo i očistilo. Ako je ostalo žita koje nije stalo u ambar podijelio se siromašnima ili je prodano, a novac spremljen u kapetanijsku kasu. Nakon razvojačenja 1871. godine ambari se kao takvi nisu više koristili. Ambar u Đurđevcu nalazio se na pješčanom brijegu u današnjoj Bjelovarskoj ulici. Đurđevečki se magazin, budući da više nije bio u uporabi, našao na prodaji. Pronašli smo jedan oglas o prodaji iz 1890. godine. Riječ je o zidanom magazinu još za Vojne krajine, bio je još uvijek čvrst i postojan. Zidan je dobrom opekom na 4 tavana. Bio je 36 m dugačak, 13 m širok i 10 m visok, i to na zemljištu od 626 m². Magazin je napokon prodan 1897. godine. Kupilo ga je netom ustrojeno dioničko društvo „Paromlin Podravina“, koje ga je preuredilo z potrebe mlina. Budući da je naziv magazin ostao u sjećanju Đurđevčana, taj dio naselja prozvali su Pri magazinu.