Posjetili smo svestranog i vrijednog slikara Petra Topljaka u njegovom domu u Đurđevcu. Bilo je to početkom siječnja 2022. godine u danima kada je naš slikar navršio 74 godine života, ali i nekoliko dana poslije prve godišnjice smrti supruge Mire zbog čega je Petrina posebno tužan. – „Mrsko mi je.“ – kaže Petrina, naglašavajući da je sa suprugom u braku proveo više od pola stoljeća. Osim što je gazda Petrina usamljen i tužan, kuća je praznija i nedostaje ženska ruka, iako se to po ničemu ne može zaključiti. Naime, Petrina je vrlo pedantan, uredan i nadasve marljiv muškarac, a k tome i dobro kuha. Priznaje da je to umijeće savladao u goricama gdje je nerijetko pripremao jelo za sebe i svoje međaše.

S Petrinom razgovaramo o kulturi u Đurđevcu, pa i šire u Podravini i Hrvatskoj. Petrina na svojim plećima ima dovoljno iskustva, kako onoga životnoga, tako i majstorskoga – slikarskoga. Stoga se ne plaši govoriti otvoreno i iskreno uspoređujući prijašnje vrijeme s današnjim prilikama u kulturi. Nezaobilazan je osvrt na suvremenu izlagačku djelatnost u Đurđevcu. Drago mu je zbog velikih slikarskih imena čiji se radovi iz godine u godinu izlažu u galeriji u Starom gradu, ali s pravom se pita: „A gdje je tu izvorna naiva?“ Uz nekoliko godina starijeg Petra Petrovića, upravo je Topljak jedini živući slikar u Đurđevcu koji njeguje izvornu naivu. Čini se da je rijetko tko u Đurđevcu i okolici svjestan te činjenice.

Prisjećajući se svojih izložbi, svjestan da je život prolazan i da životne snage slabe, Petrina razmišlja što će biti s njegovim radovima kad njega više ne bude. Dva galerijska prostora i veći dio velike obiteljske kuće ispunjeni su slikama i crtežima različitih formata. Prisjeća se Petrina i svojih slikarskih početaka kao je kao mladić posjećivao Ivana Generalića u Hlebinama tražeći savjet i usmjerenje od velikog slikara. Prisjeća se i đurđevečkog kipara i slikara Ivana Tomerlina (1920.-2002.) kojem je pretprošle godine bila 100. obljetnica rođenja, a povodom koje se nitko od nas nije udostojio prirediti izložbu u njegovu čast. Ove godine je Tomerlinu 20. obljetnica smrti pa je to prilika za nadoknađivanje propuštenoga.

Petrina sam za sebe kaže da je slikar etnografske baštine. Naime, vjerojatno nema niti jednog starinskog posla niti običaja koji Petrina nije ovjekovječio na svojim slikama i crtežima. Konji, krave, mački, pevci i kokoši, a među njima ljudi, sve to ima svoje mjesto i ulogu na njegovim slikama. Starci i deca kopajo na mekote, mladenci ido na venčanje, gase jogna, svađajo se, plačo se i popevajo, … Žene, moškarci i deca namačo konople na ciglene; cela prošencija sveta na čelu z župnikom ide na Bestrico; japica nose v stolnaku slamo v ižo i si skupa Boga mole; pred cirkvom v Đurđevcu pogađajo se sluge, … U većini tih poslova Petrina je sudjelovao za svojeg života, a većina toga danas ne postoji. S druge strane, na mnogim Topljakovim slikama su vjerski motivi kao što je Poklonstvo kraljeva i Raspeće, a posebno je ponosan na Zađno večero (Posljednju večeru) i Svadbu u Kani Galilejskoj koje su među njegovim najnovijim radovima.

– „Imam planove!“ – gizdavo, prkosno i hrabro veli Petrina. – „Još bom napravil dobri slik, bez brige.“ Neka tako i bude! Želimo na našemu Petrine dobro zdravlje, puno energije i inspiracije te da uskoro uživamo u izložbi njegovih radova.