Poznato je da se za svadbu na selu trebalo prikupiti prilično živeža i opreme za mladence. Zato su pripreme trajale poduže, a pripremanje platna i cijelog miraza što ga je mladenka nosila v zamoš trajao je nekoliko godina. Što se ishrane tiče, trebalo se podosta toga namiriti za sve uzvanike. U Đurđevcu je, kao i u nekim drugim mjestima, postojao običaj da su u pribavljanju namirnica sudjelovali i uzvanici, pa čak i oni koji to nisu bili. Otprilike tjedan dana prije svadbe svaka je kuća koja je pozvana na svadbu morala gazdarici donesti stroška, otprilike onoliko koliko bi pojeli na svadbi. Zapravo, koliko je obitelj bila veća toliko je više morala sudjelovati u namirnicama. No, stroška nisu nosile samo žene koje su morale, nego i one kojih se to nije ticalo. A zašto? Razmišljale su na ovaj način: Ja vezdar imam sega doma, i jajec, i mladino, i …, al dok bom ja svate pri stajnu imala, morti ne bom imala toga dosti. Ovak odnesem dok imam, pak bo ta žena to mene vrnola za moje svate!” Bilo je to sasvim ispravno jer su se naši Podravci rado međusobno pomagali, ali i sve to do zadnje mrve vraćali istom mjerom. Dobro da nisu vagali apotekarskom vagom, jer nitko nikome nije htio ostati dužan. Žena su tako donosile razne namirnice: jajec, mleka, putra, vrjna, sira, mladinče (nekoja i staro kokoš samo kaj se je reši), mejlo, maka, oreje, tormana i svega ostaloga što je potrebno u kuhinji. Jedino se nije nosilo svinjsko meso i vino, jer je to svaka kuća za svadbu namirila iz svojega koca i trsja. Eventualno se donesla rakija. Gazdarica je tom prilikom sve marljivo zapisivala i čuvala popis sve dok se to nije vratilo do zadnje namirnice. Jedino je za doneseno mogla ostati kratka ona žena čija se djeca iz kojeg razloga nisu udavala, ali je takvih bilo veoma malo. Taj se posjet ujedno iskoristio da se doznaju neke pojedinosti u vezi mladenaca, miraza, svadbenih regula, i slično. Tako se u pojedinim kućama dogodilo da je spomenutih namirnica na kraju bilo i viška. Ali, od viška glava ne boli. Jedna zgoda iz davnih vremena pokazala je da je taj višak itekako dobro došao. Naime, neki domaćin udavao je kćer i nije dozvolio nepozvanima nekoliko plesova u kući, što je bio običaj. Momci su, da mu se osvete, kroz prozor komore iznijeli cijelo korito s pripremljenim mesom, i nestali u mraku.