Jedna od zaboravljenih atrakcija koje su se znale viđati širom Podravine još od 19. stoljeća su medvedari. Medvedari su bili vlaški Cigani (Romi) koji su s ukroćenim medvjedom putovali od sela do sela. Ovo neobično zanimanje i nije baš bilo bezazleno jer je trebalo uhvatiti medvjedića, othraniti ga, ukrotiti i naučiti ga svojevrsnom plesu i penjanju na drvo ili banderu na ulici. Medvjed bio vezan a vlasnik ga je udarajući u primitivan bubanj s kožom napetom na rešetu poticao na ples na stražnjim nogama. Na taj je način putujući zarađivao novac i hranu za sebe i medvjeda. Tomo Jalžabetić je 1898. godine o medvedarima napisao sljedeće: Pri nas nema medvedov, ali ga je mogel ovde saki videti, kad e dopeljujo na lancu nekakovi ludi, a onda v nekakvo drvenko šakom nabija, a medved se digne na dve noge pak onda pleše. Ako mu po vole na pleše, onda ga pere z botom, a medved zamomla i mora onak plesati, kak on čovek oče. Ondamu da nekaj malo kruva, nekoj lat kukuruza, nekoj krajcara i t. d. Tada je valjda nastala i uzrečica: Pleši, pleši moj medina, dobiš kruva i slanina!

Doduše, bilo je kod nas i drugih medvedara, u Sirovoj Kataleni, na primjer. Riječ je o stoljetnom tradicijskom fašenskom običaju kada su se na Pepelnicu muškarci licem prekrivenim crnom tkaninom odijevali u krznene kožuve a oko pojasa stavljali lance i zvonce, i takvi obilazili selom. Tom su prilikom izvodili razne nepodopštine i šale, a ljudi su ih darivali s fanki, jajci, vinom i sl.

Fotografija: medvedari https://daruvarski-portfolio.net/mala-stara-foto-razglednica-daruvara/