Čovjekovu pozornost oduvijek je privlačio raskoš boja u prirodi. Stoga je boja imala veliku važnost u životu čovjeka. Danas u kajkavskome rabimo riječi farba, farbati, majlati (njem. malen). Sve boje dobivale su se od prirodnih materijala. Farbalo se platno, pređa, drvo, pisanice, zidovi… Crna boja izrađivala se pomoću kore crnog i bijelog jasena, crvena iz broća i kore muške vrbe, kore brijesta i orahovih ljuski, zelena od divljih jabuka, suhog cvijeta sljeza i koprive, te gaveza. U postupku dobivanja modre boje rabila se voda brusa, modra galica, košunded (modra sasa) i dječja mokraća. Od lukovine, cvijeta karanfila, šafrana i mlječike dobivala se žuta boja, smeđa, odnosno čanđava boja, od orahove ljuske, orahova lišća i jasenove kore. Pored navedenih, tu su i druge biljke koje su davale boju: brezina i jalševa kora, glog, hrast, orah, jasen, borove iglice, bunika, zeleni plod oraha, cikla, lišće peršuna, korijen žutikovine… Kožuvi farbali su se jasenovom, brestova i vezovom gobom, a preslice svibovim sokom. Kuhana šiška hrasta lužnjaka davala je crvenu boju, a kad joj se dodala modra galica, boja je postala ljubičasta. Ako se vapnila kuća (vanjski i unutarnji zidovi) onda se za tamniju boju u vapno dodavala čađa, a za svijetlu oker boju ilovača. Podravci su sve farbali sami kod kuće, sve do pojave prvih farbara za platno. Kasnije su se različite boje mogle kupiti u trgovinama.