Budući da su Đurđevčani svoje naselje podigli na pješčanim gredama bili su primorani na takvom terenu urediti i svoje vrtove. Zato su vlasnici kućnih parcela na pijesku imali težak posao ne bi li takvo tlo priredili za uzgoj povrtelja. Takve vrtove pripremali su na sljedeći način: na pijesak navozili su ilovaču, lapor, blato s puta i zemlju iz presušenih mlaka kakvih jaraka. Nakon toga vrt su dobro gnojili stajskim i kokošjim gnojem i tako iz godine u godinu poboljšavali kakvoću tla. Ovaj proces trajao je godinama i trebalo je imati puno strpljenja ne bi dočekali potrebnu kakvoću tla. Pogotovo je to bilo dugotrajno na Peskima. Peski, kao naseljeni dio, spominju se u matičnim knjigama đurđevečke župe 1804. godine. Točnije, 18. kolovoza rodio se Stjepan, sin Đure Flanjeka i Katarine rođene Mlinjarić, ex Peszkov. Po tome, Flanjek je sigurno jedan od prvih malobrojnih naseljenika budućeg gradskog kvarta Peski. Ako su na pijesku podigli kuće, morali su posjedovati i obrađivati vrt da bi se prehranili. Podatak navodi na zaključak da su ljudi u to doba dobro znali kako pijesak pretvoriti u koliko toliko plodno tlo.

Fotografija: Marijan Slunjski