Očni žar ili trahom kronična je i zarazna upala očne spojnice prouzročena bakterijom. Uslijed ove bolesti može doći do oštećenja rožnice uvrnuća trepavica i suhog oka, a krajnji ishod može biti i sljepoća. Prenosi se rukama i zaraženim predmetima, primjerice, zajedničkim ručnikom i  posteljinom. Zarazi su najviše izloženi članovi obitelji bolesnika zbog nehigijenski uvjeti života. Nekad se u Podravini često javljao i širio u školama među djecom. U Hrvatskoj je bio najrašireniji u porječjima Mure, Drave i Save, ali je danas posve iskorijenjen. O ovoj bolesti često se može naći podataka u školskim spomenicama u koje su ravnatelji upisivali broj zaražene djece. Prema vladinoj uredbi iz 1885. godine svi koji su teže bolovali od očnog žara morali su se liječiti u bolnicama, kao i oni koji kod kuće nisu imali dovoljno njege. Lakše oboljele liječili su općinski liječnici. Zaraza se naročito proširila za vrijeme Prvoga svjetskog rata kada je prema procjeni liječnika bilo oko 300.000 oboljelih u Hrvatskoj. Zabilježena je i jedna tragična smrt prouzročena očnim žarom. Služavka Dora Kolar (22 god.) iz Molva, na službi u Koprivnici, liječila se od teškog očnog žara punih sedam mjeseci u gradskoj bolnici 1914. godine. Nakon izlaska iz bolnice zbog svoje bolesti nitko ju nije htio uzeti u službu, pa se u konačnici u očajanju bacila pod vlak.