Molve se kao posjed prodavićkog vlastelinstva prvi put spominju 1273. godine, a kasnije i kao naselje s kapelom Blažene Djevice Marije. Ovo srednjovjekovno naselje (Molua, Molwe, Molywa) nestalo je pred naletima Osmanlija sredinom 16. stoljeća kao i sva naselja, osim Đurđevca i Prodavića. Nakon sklopljenog mira s Osmanlijama 1606. godine počinju se stvarati uvjeti za povratak stanovništva i obnovu starih i osnivanje novih naselja. Molve su obnovljene otprilike sredinom 17. stoljeća i u početku pripadale su župi u Đurđevcu. Prvi podatak o Molvama nalazimo u zapisima kanonske vizitacije Komarničkoga arhiđakonata 1658. godine. Vizitator je zapisao da se na „ničijoj zemlji“ ispod Đurđevca u Molvama nalazi crkva koju su Osmanlije nazivali na Kuchach. Zapisi sljedeće kanonske vizitacije iz 1665. godine govore da se u selu nalazi župna crkva, prema tome postojala je i župa. Pretpostavlja se da je uspostavljena iste godine. Kanonik je zapisao da je crkva obnovljena na ostatcima bivše, odnosno njezinim zidovima. Zvonik još nije bio podignut. Prvi župnik bio je Jakov Paszary i smatra ga se osnivačem župe. Zabilježena je i zanimljiva pogodba kojom su određena godišnje obveze i davanja župljana svome župniku. Među prvim prezimenima zabilježena su: Merkaš, Pavao od Đurđevca, Herešinec, Tremljan, Mađerić, Kovač, Huđek, Kupčina, Rogožarec, Lončar, Đuranec, Marković, Verhunec, Mihaljek, Đurkina, Cikota, Ščerbak, Tkalec, Haladek, Međimorec, Suhi, Ivančan, Zagorec, Zmeknirep, Đurić, Jaršin…