Mito u vrijeme Vojne krajine


Govorili su naši starci da je mito nekad silno bilo rašireno za vrijeme Vojne krajine. Podvrženi mitom bili su kapetani i njegovi štražmeštri, feldbablini. Tako je jedan svjedočio da je zbog susjedskih razmirica morao dobiti batine pa je noću kapetanu odvezao jednoga prasca, što tada nije bila mala stvar. Sutradan su batine bile riješene. Međutim, oni siromašniji to si nisu mogli priuštiti. Ako su se o čemu ogriješili kapetan je samo rekao: Morgen zum raport! – i batine nisu ginule. Osim odojka, podmićivali su puranom, pijevcem, vrećom dvije pšenice, maslacem… Novca tada graničari jedva da su i imali. Drugi pak primjer, tko je želio postati kakav šarža pri kapetaniji, taj je obavezno morao podmititi kapetana. Tko je najviše dao taj je i polučio, pa je, kao i uvijek, najdeblji kraj izvukao siromah. Mito se davalo i za sve druge potrebe koje su morali ishoditi kod kapetana i njegovih časnika. Ukinućem Vojne krajine ova se loša navika prenijela na civilnu vlast jer su dotadašnji niži kapetanijski časnici prešli u civilnu službu kao općinski načelnici, bilježnici, ovrhovoditelji, lugari… Starci su svjedočili da je u novom civilnom društvu što vlast, što siromaštvo, što naobraženost, pomalo iskorjenjivalo mito i svelo ga na najmanju moguću mjeru. Državna je vlast oštro kažnjavala primatelja mita i bilo je posve normalno prijaviti državnog službenika za prekršaj, pogotovo ako je uzeo mito a posao nije obavio kako treba. Tako je otprilike bilo sve do 1918. godine kad je našem društvu ovu zlu naviku tada nametnula srpska vlast, a teške posljedice takvog dugogodišnjeg stanja trpimo i dan danas.

 
comment 

KOMENTARI

Komentari

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Podravske širine